U svijetu se posljednjih godina sve brže razvijaju razni genetski testovi koji omogućuju brojne medicinske dijagnostike, odluke i postupke. Neki od njih dostupni su i u Hrvatskoj, no ne svi, a osobito ne na teret zdravstvenog osiguranja.
Primjerice, neki testovi dizajnirani su tako da trudnice jednostavno na temelju neinvazivne analize uzorka DNA djeteta u krvi majke za nekoliko stotina eura mogu saznati hoće li im dijete imati Downov sindrom ili neki od drugih najčešćih kromosomskih poremećaja. Ovakvo testiranje značajan je iskorak u odnosu na dosadašnje metode koje su se temeljile na invazivnom uzimanju uzoraka plodne vode. Test je postao toliko rasprostranjen da je u nekim državama danas prvi izbor koji pokrivaju sustavi zdravstvenog osiguranja. Ovakvi testovi različitih inozemnih laboratorija dostupni su i u Hrvatskoj no, nažalost, naše pacijentice moraju ih plaćati iz vlastitog džepa, piše Index.hr.
Drugi molekularno genetički testovi omogućuju precizno određivanje terapije, primjerice antikoagulantnih lijekova ili onkološke terapije pri čemu se omogućuje da medicina postane personalizirana, odnosno prilagođena svakom pojedincu.
Treći omogućuju predviđanje rizika za određene bolesti kao što je primjerice rak dojke.
Konačno postoje i molekularno genetički testovi kojima se može unaprijed utvrditi hoće li neka od terapija (najčešće se radi o kemoterapiji, ali i nekim drugim vrstama lijekova) imati neželjene nuspojave ili uopće neće djelovati zbog specifičnih varijanti gena za metaboliziranje tih supstanci.
Važan test kojeg nema u Hrvatskoj
Posebno zanimanje za temu genetskih testova prije nekoliko dana izazvalo je svjedočenje jedne pacijentice koja je u emisiji Labirint na HTV-u rekla kako je htjela doznati može li svoj rak dojke liječiti bez kemoterapije. Budući da potrebno testiranje nije mogla obaviti u Hrvatskoj, uzorak svojeg tumorskog tkiva poslala je preko Slovenije u Mađarsku, što ju je koštalo 3000 eura. Slovenija, isto kao i Hrvatska, nema takve testove, no ima službeno organizirano slanje uzoraka u inozemstvo.
Prilog je otvorio više pitanja.
Prvo, koje su postavili i neki gledatelji u svojim komentarima, sljedeće je – jesu li takvi testovi vjerodostojni ili su prodavanje skupe magle kakvih se danas može naći na pretek?
Drugo pitanje je – ako je test vjerodostojan, zašto ga Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne pokriva ili zašto barem ne organizira službenu proceduru za testiranje u inozemstvu?
Treće je – mogu li i kako liječnici ili pacijenti sami nešto poduzeti?
U ovom tekstu pokušat ćemo predstaviti odgovore struke na navedena pitanja.
Je li test vjerodostojan?
U HTV-ovoj emisiji adresiran je test Oncotype Dx koji se može koristiti za više karcinoma, među ostalim, za rak dojke i rak prostate koji su nakon tumora pluća ujedno i najčešći tumori u žena odnosno u muškaraca (pogledajte dolje za RH).
Test je poznat već godinama, a neke ga zemlje financiraju iz zdravstvenog osiguranja. Primjerice, javni osiguravatelj Medicare i većina privatnih u SAD-u pokrivaju troškove testiranja za rak dojke kod žena i rak prostate kod muškaraca koji zadovoljavaju određene uvjete. Učinkovitost testa za rak dojke potvrđena je u velikoj američkoj studiji na oko 10.000 žena koja je objavljena u časopisu The New England Journal of Medicine.
Što otkriva test za rak dojke?
Važno je naglasiti da se Oncotype Dx ne može primijeniti kod svih vrsta tumora dojke niti kod svih žena koje su oboljele od specifičnog tipa tumora za koji se on preporučuje. Primjerice, Oncotype Dx koristi se kod tumora dojke kod kojih je hormonski receptor pozitivan, što znači da estrogen ili progesteron pomaže tumoru da raste. Također, koristi se kod žena kod kojih je tumor moguće ukloniti operacijom. S druge strane ne koristi se kod žena kod kojih se karcinom proširio na limfne čvorove. To već u početku smanjuje krug bolesnica za koje ovakvo testiranje ima smisla.
Osim toga, test neće kod svih bolesnica pokazati da im nije potrebna kombinacija. Naime, rezultat testa iskazan je kroz kumulativnu ocjenu (score) koja se kreće u rasponu od 0 do 100. Bolesnice, čiji je rezultat između 0 i 26 neće je trebati, dok će je one s ocjenom od 26 do 100 trebati. Ipak, u ovu skupinu od 0 do 26 spada većina oboljelih.
Drugim riječima, nije dobro imati prevelika očekivanja!
HZZO: Stavit ćemo ga na listu kad to zatraže onkolozi
Kako god bilo, ovakav test ipak bi brojnim ženama mogao smanjiti muke liječenja, a u konačnici moglo bi se nešto uštedjeti i na nepotrebnim kemoterapijama. Stoga nije jasno zašto ga neke zemlje, poput SAD-a, pokrivaju iz osiguranja, a Hrvatska ne, te zašto nije barem službeno dostupan o vlastitom trošku pacijentica. Odgovor na ova pitanja pokušali smo dobiti u HZZO-u.
Na naš upit kada bi se spomenuto testiranje za rak dojke moglo uvesti u naš zdravstveni sustav, iz HZZO-a su nam odgovorili da bi inicijativa za to trebala doći od struke. Više na Index.hr.