Vijeće za elektroničke medije u ponedjeljak je odlučilo zabraniti emitiranje programa na 24 sata zbog govora mržnje voditelja Velimira Bujanca u u emisiji Bujica od 5. studenoga ove godine.
“Na 24 sata oduzima se koncesija nakladnicima televizije Z1 televizija d.o.o. – kanal Z1 TELEVIZIJA, Slavonsko-brodska televizija d.o.o, – kanal SBTV, OAR d.o.o. – kanal OSJEČKA TELEVIZIJA, te na 4 sata televizijskim nakladnicima Mijor d.o.o. – kanal SRCE TV, Robur j.d.o.o – kanal ADRIATIC TV i Televizija Jadran d.o.o. – kanal TV JADRAN.
Z1 TELEVIZIJA, SBTV i OSJEČKA TELEVIZIJA dužni su prestati emitirati program u ponedjeljak, 3. prosinca 2018. od 00:00 do 23:59 sati, a televizije SRCE TV, ADRIATIC TV i TV JADRAN u ponedjeljak, 3. prosinca 2018. od 18:59 do 22:59 sati.
Vijeće je navedene odluke donijelo jer su spomenuti nakladnici prekršili Zakon o elektroničkim medijima, članak 12., stavak 2. koji definira govor mržnje”, piše u priopćenju Vijeća.
“Spomenuta emisija bavila se temom od javnog interesa tematizirajući političke, sigurnosne i druge aspekte migrantske krize koja zaokuplja javnost Republike Hrvatske i svijeta, te traje već nekoliko godina. Emisiju je najavom otvorio voditelj i urednik emisije Velimir Bujanec te je nastavljena uvodnim prilogom novinarke, a potom je uslijedio razgovor s gostima Zoranom Grgićem i Franom Čirkom.
U emisiji je emitiran prilog pod naslovom “Ispovijest T. L. – Zagrepčanke, žrtve migrantske pljačke” u kojem sugovornica kaže: „Ne daj Bože da ih netko ne istuče ili nešto. Mislim… što bi po meni trebalo radit do iznemoglosti, dok valjda ne prekinu…“. U njemu se poziva druge na mržnju i nasilje prema migrantima kao identitetski određenoj skupini. Ovaj prilog je ranije pripremljen i urednički odobren, te je emitiran kao dio emisije. Time su nakladnici donijeli i odluku da preuzimaju i uredničku odgovornost za izjave sudionika u prilogu, pa i one koje se mogu okvalificirati kao govor mržnje, a što jesu izjave u ovom prilogu. Nemoguće je odreći se te odgovornosti tako da se nakladnici od ovog sadržaja ograđuju tekućim tekstom (crawl), kao što navode u svom očitovanju.
Nadalje, gost u studiju izražava se o migrantima kao bolesnoj skupini, zaraženoj teškim i prenosivim zaraznim bolestima (AIDS, hepatitis, tuberkuloza), čime se u gledateljstvu može stvoriti privid zdravstvene opasnosti koja prijeti, dodatno i zbog toga jer te bolesti, po navodu gosta, migranti namjerno šire. Od takve mrzilačke izjave se voditelj i urednik ne ograđuje, osim što ju ocjenjuje „malo radikalnom“, a što se ne može ocijeniti kao primjereno upozorenje gostu da je takav govor nedopušten i neprimjeren.
Razmatrani su i ponašanje i izjave voditelja emisije koji u uvodu emisije konstatira da je riječ o „tim divljacima koji su došli s Istoka i koji siluju“, čime sam usmjerava diskurs emisije i potiče na mrzilački, diskriminatorni i omalovažavajući diskurs prema migrantima.
Vijeće je razmotrilo i očitovanje nakladnika te u određenoj mjeri prihvatilo njihove argumente uzimajući u obzir činjenicu da je riječ o emisiji uživo pa su mjere koje su nakladnicima dostupne za suzbijanje poticanja na mržnju ipak manje nego onda kada program ide s odgodom, kada je i mogućnost intervencije u program potpuna.
Otežavajuća okolnost je činjenica da su Z1 televizija, Slavonsko-brodska televizija i Osječka televizija reprizno emitirali emisiju u izvornom obliku zbog čega im se koncesije, za razliku od kanala Srce TV, Adriatic TV i TV Jadran, oduzimaju na 24 sata.
Vijeće ukazuje kako voditeljsko ograđivanje ne može biti puko formalno sredstvo, koje se zloupotrebljava za nastavak neprimjerenog govora. Također, Vijeće ukazuje i da isprike nakladnika za vrijeme i nakon emitiranja spornih sadržaja ne mogu služiti kao podloga za izbjegavanje uredničke i zakonske odgovornosti, posebice kada se iste emisije repriziraju.
Odlučujući o izboru i vremenskom trajanju ove mjere, Vijeće ni u buduće neće tolerirati govor mržnje, jer sloboda izražavanja nije apsolutna vrijednost sama po sebi, već je zaštićena zakonskim propisima. Ustav Republike Hrvatske kaže da se „slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje“, objasnili su iz Vijeća za elektroničke medije.
