Ovogodišnju sezonu Života na vagi zasigurno je obilježilo jedno lice. Riječ je o našem sugrađaninu Miru Bajlu koji je show napustio gotovo 24 kilograma lakši.
Pričljiv, bučan i burnih reakcija, ovaj 35-godišnji Zadranin zamjerio se dijelu javnosti. No, ispod naizgled grube vanjštine krije se srčana, nesebična osoba koja uvijek stoji na prvoj crti za one koje voli. Takav je bio i u kući. Ponekad je, otvoreno nam priznaje, premalo mislio na sebe. Motivirajući druge, često je sebe stavljao u drugu poziciju. No, nikome ništa ne zamjera. Prezadovoljan je svojim rezultatom, životnom promjenom zbog koje je sada puno zadovoljniji, mentalno snažniji, fizički izdržljiviji te možda manje bitno, ali moramo priznati, i daleko zgodniji nego prije.
Miro, je li te iznenadilo ispadanje?
Iako sam imao predosjećaj da ću ispasti, iznenađen jesam. Najviše me zapravo iznenadilo tih plus 3,6 kilograma. Vjerovao sam da će biti plus, ali toliki ne. Zbog embolije pluća koju sam prebolio prošle godine krv se zgusnula, povećala se terapija, primao sam infuzije, morao sam konzumirati dosta vode, nije bilo dehidracije prije vaganja, uz sve doktori su smanjili intenzitet treninga i to se odrazilo na vagi.
Jesi li to doživio kao poraz?
Nisam nikako. Vani nastavljam jače i agresivnije. U finalu se vidimo s još manje kilograma.
Koliko ti se bilo teško priviknuti na strog režim unutar kuće?
Pa teško je. Navikao si na junk food hranu, živio si potpuno nezdravo i odjednom okrećeš novu stranicu u životu. Jednostavno moraš doći do tog momenta da ti hrana u životu ne predstavlja ono što je bila prije. No, sedam do 15 dana dovoljno je da se svaki organizam navikne na novi režim prehrane. Ono se čisti od toksina i tako nestaje i potreba za unošenjem nezdravih namirnica.
Iskreno, jesi li bio gladan u kući?
Ne. Obroci su podijeljeni na pet obroka dnevno, moj kalorijski razred bio je 2.100 kalorija plus dva proteinska šejka, tako da čovjek ne osjeća glad.
Priznaj nam, jesi li što fino prizalogajio otkako si izašao vani?
Stvarno nisam. Nastavljam po onome što su nas nutricionisti naučili. Svjestan sam da je 70 posto pravilna ishrana, a tek 30 trening i tjelesna aktivnost, tako da se ne vraćam na stare staze.
Koji je tvoj savjet za neku debelu osobu koja želi okrenuti svoj život?
Da nema izlika poput nemam vremena, nemam novaca, prostora, ne da mi se i tako dalje. Trebaš posložiti cilj, što želiš od života, želiš li biti zdrav ili se vući po doktorima i bolnicama. I nema odgađanja, sad ću od ponedjeljka, sad ću od srijede. Može se krenuti i od utorka i od subote i od nedjelje…
Ako netko nema stručnu pomoć, kako se aktivirati?
Ako nemaš novaca za primjerice teretanu, na otvorenom sa svojim tijelom mogu se raditi jako kvalitetne i dobre vježbe. Kardio šetnje, brzi hod koji je još kvalitetniji od trčanja i troši više kalorija.
S kim si se u kući najviše zbližio i zamjeraš li onima koji te nisu preferirali?
Najviše sa svojim trenerom Marijom Mlinarićem i Marijom Barišićem Barom. Nekada su ga zvali debeli Baro, ne znam zašto, ali sad će morati naći novi nadimak, vjerojatno slavonska barakuda. Ne zamjeram nikome ništa. Tu smo bili s istim ciljem i jedino je to bilo i ostalo važno.
Tko je tvoj favorit, koga vidiš kao pobjednika Života na vagi?
Samo jedan jedini, već spomenuti, moj prijatelj Baro. I znam da će tako biti, a ja ću uz njega stajati s kilažom koja će se približiti mom konačnom cilju, a to je 110 kilograma.
Želio bi se nekome i zahvaliti?
Obitelji što mi je bila najveća podrška. Doktorici Nadinić koja je vodila brigu da mi krv bude u normalnoj regulativi, šefici Ingrid Meladi iz Jadrolinije, svom treneru i velikom prijatelju Mariju Mlinariću te sustanaru i prijatelju Bari koji su me dizali u svemu, kao i MMM Borcu Aleksandru Rakasu koji mi je pružio nezaboravnu borbu i izvadio svu negativu iz mene.
