Rada Ivković iz Škabrnje izgubila je supruga i on je bio prva škabrnjska žrtva. “Tog dana granate su počele padati u 7 ujutro. U kući smo bili ja i troje djece, od kojih je najmlađi imao šest mjeseci. Iz sela smo pobjegli kroz polje u 2.30 po noći, kada su nam rekli da je pola sela poklano. Bijeg je trajao cijelu noć, ni sama ne znam koliko je bilo sati kada smo došli na sigurno.
Znam samo da sam bila sva krvava. I dok smo išli, padale su granate. Prošli smo pakao, ali sretna sam što nas nisu uhapsili, što nismo zarobljeni”, ispričala je rada svoju potresnu ispovjest.
I za ovu je obljetnicu bila u Koloni sjećanja, kako bi odala počast svim žrtvama i svima koji su dali svoje živote za slobodu.
“Za nas Škabrnjance svaka godina je teška, jer nema kuće koja nije izgubila nekoga. Osjećamo tugu, ali i ponos. Danas imamo odraslu djecu. Cijelo selo je puno djece, ljudi su se vratili i stvarno sam ponosna na svoje mještane i na svoju obitelj”.
Za Radu je bolan zločin bez kazne, jer za zločine u Škabrnji još nitko nije odgovarao, ali sigurna je da će krvnike stići ruka pravde. “Mislim da će njih stići ruka pravde, niti jedan zločin nije ostao nekažnjen. Mogu se skrivati u Srbiji, u SAD-u, Australiji, ali hoće, bit će kažnjeni”, ističe Rada Ivković za dnevnik.hr.
