Dva dana uoči dodjele Fifine nagrade The Best za najboljega svjetskog nogometaša naš kandidat Luka Modrić u velikom je stilu najavio dolazak u London.
Modrić je u utakmici s Romom u 85. minuti ispraćen s terena uz skandiranje Bernabeua: “Zlatna lopta, Zlatna lopta!”
– Sretan sam što su tribine pjevale o Zlatnoj lopti, sretan sam i zbog lijepih riječi suigrača i navijača. Naravno da bih volio osvojiti tu nagradu, no nisam time opsjednut niti o tome razmišljam. Individualna priznanja su sjajna, no ako ih ne osvojim, baš se ništa ne mijenja – kazao je Modrić koji je prvi iskorak prema seniorskom nogometu napravio u proljeće 2002. godine u – Dinamu.
Tada je još kao 17-godišnji junior bio priključen tadašnjoj mladoj momčadi plavih koju je oformio sportski direktor Ilija Lončarević, a vodio ju je današnji izbornik reprezentacije Kuvajta Romeo Jozak.
Iskusni nogometni stručnjak, 73-godišnji Ilija Lončarević (danas šef struke u trećeligašu HAŠK-u), savršeno se sjeća rostera Dinamove mlade momčadi od prije 16 godina.
– Iz ‘84. godišta uzeli smo Dragu Papu, a iz Lukina ‘85. Čalu, Cavrića, Bulata, Cindrića te sve kadete ‘86. godišta: Ćorluku, Lončarića, Radaša, Jurina, Miru Šarića, Đurđeka, Glavinu, Karduma, Josipa Mikulića… Ti dečki su preko vikenda nastupali za kadete i juniore, a dio njih u ponedjeljak za mladu momčad u tadašnjoj Ligi mladih – govori Lončarević za Večernji.
Jeste li uočili da u toj momčadi raste budući najbolji nogometaš svijeta?
– Nisam, kao što to nije mogao reći nitko u to vrijeme, osim pokojnoga Tomislava Bašića iz Zadra koji je Modrića i doveo u Dinamo. Za igrača s tim fizičkim atributima rijetko koji stručnjak može tvrditi – taj će sebe izvući. Bez obzira na njegov intelekt, njegovu tehniku… Ali bio je zanimljiv, zbog svoje raznovrsnosti u tehnici, u nuđenju, otkrivanju, agilnosti… – nastavlja Ilija.
Pa opet, unatoč svim kvalitetama, Luka Modrić u Dinamu je biootpisan i u ljeto 2003. poslan u Mostar?
– Nezgodno mi je o tome govoriti jer na neki način sam sebe diskreditiram. Kad sam došao za sportskog direktora, a pozvali su me Ćiro Blažević i Zdravko Mamić, rekao sam im da me prva momčad ne zanima i da ću se posvetiti igračima koje je Ćiro bio otpisao: Eduardu, Ćosiću, Kwediju… I onda sam formirao mladu momčad koja je bila poligon za mlade igrače. U zimi su otišli Eduardo i Tomić u Inter, a da ja to nisam znao, nitko me nije obavijestio, nitko me nije o tome pitao. U ljeto sam jednoga dana pak na hodniku u klubu vidio ljude iz Zrinjskog koji su došli na sastanak s Mamićem i Luka je nakon tog sastanka bio poslan u Zrinjski. I opet me nitko nije pitao – ističe Lončarević.
U doba tinejdžerstva vidjeli ste i Niku Kranjčara i Luku Modrića. Usporedba?
– Niko je pokazivao veliki talent, a najveći minus koji ga je pratio kroz karijeru bila je nedovoljna agilnost za veznoga igrača koja te dovodi u situaciju da se možeš ponuditi ili otkriti. Otkrivanje je najveće znanje igre, vizija, to je ono što imaš u glavi. Niko je bio previše statičan, za razliku od Luke koji je tada neusporedivo više trčao, a sada u Realu igra “hodajući”, zato što ima tako klasne suigrače. Modrića sam u ruke dobio i u svojoj nesretnoj epizodi u Dinamu 2005. godine kada smo završili u “ligi za bedaka”, kada smo ga vratili iz Intera, a Ćorluku tamo ostavili. I pogriješili smo. Naime, u Dinamu je tada bilo previše turbulentno za mladoga Luku, momčad nije bila kvalitetom dorasla situaciji – zaključio je Lončarević, kod kojega je Modrić odigrao prvu seniorsku utakmicu za Dinamo.
