Ne može u Zadru, može u Španjolskoj; “Zebra Dalmatinka” oživjela u Galiciji nakon što su ideju Sandre Babac vidjeli na TV-u

Krajem mjeseca travnja ove godine, Sandre Babac pokrenuta je inicijativa da se u Zadru pješački prijelaz oboji u šare Dalmatinera – Zebra dalmatinka.

Zašto? Logično i prirodno jer je svjetski poznati pas Dalmatiner, autohtona pasmina iz Hrvatske. Kratko i jasno, kao i što su kravata, penkala, padobran i mnoge druge inovacije koji imaju svjetsku slavu i značenje, a hrvatski su proizvod. Problem je naravno što to nitko ne zna.

Ideja za “Zebrom dalmatinkom” postoji već duže vrijeme, a došla je iz dvije činjenice. Kako ističe Babac, prva je da na tom potezu nema iscrtane zebre tj. pješačkog prelaza, a druga je turistička promocija Dalmacije kao i Hrvatske „Kao turistički vodič koji povremeno vodim turiste po Zadru, pokazalo se kako turisti upravo tim putem najčešće prolaze, a kako bi skratili put do Morskih orgulja i Pozdrava suncu. S druge strane, postoji i kronični nedostatak vremena, pogotovo kod azijskih gostiju koji stoga odabiru prečace ne bi li na onim lokacijama kao što su Pozdrav Suncu i Morske orgulje bili duže. Postoje parkovi koji kada se rade ne rade u startu popločavanje puteva tj. staza, nego se prvo park napravi pa se onda vidi kojim putem se ljudi kreću, a sukladno tome se tek onda radi staza. Tako i u ovom slučaju, svakako postoji potreba za pješačkim prelazom na toj lokaciji jer tako se grupe prirodno kreću, a zašto onda ne spojiti priču sa zebrom Dalmatinkom i iskoristiti je za promociju Dalmacije i cijele Hrvatske„ ističe Sandra Babac, piše hrturizam.hr.

Cijela inicijativa je podigla veliko pozitivnu reakciju struke i javnosti, jer jednostavno se radi o brendiranju Države na globalnoj sceni. Svaki muškarac na svijetu barem jednom u životu stavi kravatu, a ne zna da je to hrvatski proizvod. Imamo sveti gral u marketingu i brendiranju, samo kravata, a gdje su sve druge činjenice, inovacije… Suludo i smiješno, pogotovo u današnjem kontekstu vremena.

No, oduševljenje je kratko trajalo, kao i inače u Hrvatskoj, stvar je zapela na sustavu, koji je iznad građana, umjesto na službi građana.

Ne može se, jer nije po Pravilniku – kratki je resume odgovora nadležnih službi.

“Predstavljena rješenja nisu u skladu s Pravilnikom o prometnim znakovima i signalizaciji i opremi na cestama ( Narodne novine br. 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11 ) te se kao takav ne mogu primijeniti na cestama u Republici Hrvatskoj” istaknuli su u dopisu iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, na upit iz Grad Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti.

I tu je cijeloj priči kraj. Idemo dalje, cilj je samo naći odgovor kako se nešto ne može se unutar nekog Zakona ili Pravilnika, samo da se opravda i prebaci loptica na drugog.

Ne može jer eto nije to predviđeno Pravilnikom. Pa promijenimo Pravilnik! I to po hitnom postupku, kako bi bili konkurentni i pratili tehnološke trendove. No to je nezamislivo u našoj javnoj službi. Promijene na tržištu su danas brže nego ikada, a mi smo tromi, spori i inertni. Dovoljno govori činjenica kako nas je Poljska, Češka pa čak i Rumunjska prestigla po kupovnoj moć, jedino još samo Bugari imaju niži standard od nas, govore podaci Eurostata za 2017. godinu.

Slobodno mogu povući paralelu upravo s parolom “Ne može se”.

Dok mi ne želimo razvoj, stagniramo tj. propadamo, drugi rastu, razvijaju se i podižu ljestvicu sve više i više. Ne može se razvijati kontinentalni turizam, ne može se razvijati turizam 365 dana u godini. I stvarno u Hrvatskoj se ne može, ne zato je ne znamo, nego jer ne želimo. No zato u Austriji, Bavarskoj, Švicarskoj se može. Austrija nema more, ali zato SAMO tijekom ljetnih mjeseci, ne zimskih mjeseci, od turizma zarađuje više nego Hrvatska u cijeloj godini.

Kada si mali, onda moraš bit brz, okretan, kreativan i inovativan da bi se istaknuo u masi i borio s velikima. Mi smo mali jer želimo biti mali, jer ne poštujemo sami sebe, a zato nas ne poštuju niti drugi.

Najveći problem Hrvata je rečenica”Ne može se”. Tu je problem u mindsetu, ne može se ovo , ne može se ono…kao da im je životni i duhovni guru Charles H. Duell, ravnatelj američkog ureda za patente koji je davne 1899.godine izjavio:

“SVE ŠTO SE MOGLO IZUMITI, IZUMLJENO JE” IZREKAO JE CHARLES H. DUELL.

Da istaknem još jednom, pričamo o 1899 godini. Smiješno iz današnje perspektive, zar ne?

Držimo se statusa quo i ona poznat naša izreka: “Ne talasaj”.  Čovječanstvo je dostignulo današnji napredak upravo zahvaljujući rušenja statusa quo i u vječnoj potrazi na novi rješenjima problema, a ne filozofiji g. H.Duellu.

Ne može se – je jednostavno mentalni sklop, totalno suprotni od onog prema kojem bi trebali težiti, a to je paradigma svih poduzetnika i inovatora – kako pronaći rješenje nekog problema. Jer poduzetnika nitko ne pita može li se ili ne, na kraju mjeseca treba platiti porez, plaće… nema paradigme “Ne može se”.Čak u cijeloj priči važnije od “Ne može se” je što se NE ŽELI.. Ne želi se razvoj, kreativnost, inovacija … zato i jesmo tu gdje jesmo, jer eto ne može se tj. ne želi se.

No, vratimo se priči o Zebri dalmatinki. Dok se kod ne može, u Španjolskoj se može.

Naime, nakon priloga na HRT-u o pokrenutoj inicijativi u Zadru o “Zebri dalmatinki”, istu tu vijest je prenijela španjolska televizija, kao i mnogi drugi španjolski mediji.

E sad se vraćamo na sredinu članka, ne može se i zašto smo mi mali, a drugi rastu i razvijaju se. Nakon samo tri mjeseca, u španjolskom gradu A Coruña u regiji Galicija osvanula je neobična zebra sa šarama koje asociraju na kravu. Da kravu, na koju su u toj regiji jako ponosni.

Inače u toj regiji ima na tisuće krava, a nova oznaka na pješakom prijelazu u obliku šara krava osvanula je tijekom noći na inicijativu poljoprivredne kuće ( OPG ) Casa Grande de Xanceda u Mesiji koja je dom 380 krava za ispašu, a proizvode organski jogurt za nacionalno tržište. Naravno sve uz odobrenje grada, koji je odmah reagirao i to je to. “Zebra – Krava”  je tu.

Je li Vam poznato? Ista priča, ali totalno drugi ishod. U Hrvatskoj se ne može, ali u Svijetu se može. Naravno tamo gdje su proaktivni i željni razvoja.

Budući da se pola španjolskog mlijeka proizvodi u ovoj regiji, krave su itekako važne za cijelu ekonomiju i regiju. Tako u čak 63 sela u ruralnoj Galiciji imaju više krava od ljudi, preko 8,400 obiteljskih gospodarstvenika koje se bave poljoprivrednim proizvodnjom u poslovanju mliječnih proizvoda, a s gotovo milijun krava čini omjer 2,7 krava po jednom stanovniku.

Ova priča govori tisuću riječi. Nisu drugi pametniji od nas. Ne, problem je što mi ne možemo tj. ne želimo razvoj, dok drugi žele. Polako, ali sigurno svi nas prestižu, razvijaju se i rastu te sve više postavljaju visoko ljestvicu razvoja, standarda, proizvodnje, dodane vrijednosti… dok mi spavamo i držimo se statusa quo, ljestvica će biti previsoka postavljena, kao što je trenutno u poljoprivredi. Dok smo mi sustavno uništavali poljoprivredu, drugi su rasli i razvijali se 20 godina i danas su prejaki, a mi nismo niti ne možemo biti konkurentni.

No, i dalje je moguće promijeniti smjer, sve je do nas, samo je pitanje. Želimo li tržišni razvoj ili ne?

Kako bi rekao Seth Godin, marketing guru i autor svjetskog bestsellera Plava Krava. „Stvar je jednostavna: morate biti posebni, drugačiji, osobiti. Morate imati ono što drugi nemaju. Morate znati nadahnuti, a to ćete moći samo ukoliko ste i sami nadahnuti. Nešto što je osobito zaslužuje da se o tome govori, da bude zamijećeno. To je nešto izvanredno. Novo. Zanimljivo. To je plava krava. Dosadno je pak nevidljivo. Dosadno je smeđa krava“ ističe Seth Godin.

Fascinantno je kako se silno trudimo biti smeđa krava, a apsolutno sa svim čime raspolažemo možemo biti sinonim Plave krave. Imamo sve predispozicije od inovacija, kreativnosti, uspjeha, prirodne ljepote, raznolikosti, autentičnosti – sve imamo. Što još želimo i trebamo?

Paradigme “ Ne može se”, “ Ne talasaj” i držanja statusa quo, vuče nas na dno, cijelu Državu u svakom segmentu, pa tako i u turizmu, a upravo zato i ljudi odlaze iz Lijepe naše.

Znam kako je i dalje dobroj većini nemoguće i neshvatljivo da je tvrtka Uber danas najveći taksi prijevoznik, a ne posjeduje niti jedan taksi. Da je Facebook  danas najveći medij, a bez ijednog produciranog sadržaja tj. članka. da je najveći trgovac na svijetu, tvrtka Alibaba koja nema inventar, dok je Airbnb najveći svjetski ponuđač smještaja, a ne posjeduje niti jednu nekretninu tj. apartman. Da moguće je i Zemlja nije ravna. Znam da nitko iz Zagreba neće otiči na ručak u Baranju, ali eto, nekako je i to moguće. Čak neki plate da čuvaju ovce i da budu pastiri sedam dana svojeg godišnjeg odmora. Drugi, plate da 30% više da konzumiraju organski paradajz, znate onaj nepravilan i ružan. Znam, ne moguće ali eto, luđaci zar ne?

Za kraj za sve luđake koji se bore protiv statusa quo. Živjela nam Zebra dalmatinka.