Lišane Ostrovičke; Općina na plaće umjesto 150, potrošila 530 tisuća kuna, načelnik: “A što ja sad tu mogu!?”

Ova općina koja se nalazi u Ravnim kotarima, na pola puta između Zadra i Šibenika, dobila je uvjetno mišljenje Državnog ureda za reviziju za 2017. godinu jer su za plaće potrošili 530 tisuća, umjesto maksimalnih 150 tisuća kuna, koliko su smjeli po zakonu. To je čak 264 posto više od dopuštenog.

Zamjeraju im i izravno pogađanje komunalnih poslova i nabavu električne energije bez raspisivanja natječaja, piše tportal.hr.

Lišane Ostrovičke među manjim su općinama u Hrvatskoj (najmanja ima 240 stanovnika). No status općine nalaže i određena radna mjesta. Osim načelnika Musića, općina ima još šest zaposlenih: zamjenicu načelnika, knjigovođu, pročelnika, administrativnog referenta, komunalnog djelatnika i tetu u vrtiću. Ovaj birokratski aparat košta 530 tisuća kuna na godišnjoj razini. Baš ovakvi primjeri u fokus opet stavljaju pitanje koja je korist od tolikih jedinica lokalne samouprave.

Načelnik Musić sliježe ramenima: ‘A što ja sad tu mogu!? Ako ćemo gledat’ zakon, tu može bit’ samo jedan zaposleni i volonter. Po našim prihodima, svi mogu ić’ ća ili radit’ bez naknade, za nula kuna.’

Pravda nam se da je to ‘tako od davnina, da on nove ljude nije zapošljavao’. ‘Ili ćemo mijenjat’ zakon ili radit’ reformu i reorganizaciju. Ja mogu dat’ svima otkaze i ključ u bravu’, kaže nam rezignirano.

Lišane Ostrovičke, u kojima prema posljednjem popisu stanovništva živi 698 ljudi, a realno 650, za sada ne bilježe depopulaciju specifičnu za ostatak zemlje. Iako su daleko od nekadašnjih 1600 stanovnika, koliko ih je živjelo 1991., prošle godine u vrtiću je bilo 25 djece, a ove godine ih je 32. Lišane su bile prvo mjesto u Zadarskoj županiji na udaru srpske agresije te do Oluje i pod okupacijom.

Načelnik kaže kako je najmjerodavniji popis fratra koji stoluje u župnoj crkvi Sv. Nikole Tavelića, a koja je za vrijeme okupacije bila potpuno srušena. Prošle godine je prilikom blagoslova kuća zabilježio 505, a ove 515 ljudi.

No vratimo se na broj općinskih službenika. Musić ih je nabrojao sedam. Pitamo ga smatra li da je možda ipak nelogično to da se za 600-tinjak ljudi brine toliko službenika, a kaže kako ‘realno gledajući’ oni jesu mala općina, no kako se pripajanje nije pokazalo kao zgoditak.

‘Bili smo mi u sastavu većih pa nije bilo dobro. Onda se dobivaju mrvice, a mi svake godine nešto uložimo. Možemo se mi spojit’ s Benkovcem, no onda bi se benkovački gradonačelnik morao brinut’ o ukupno 44 naselja. Pa ne može to ni obić’, a kamoli uložit’ u svako naselje’, smatra Musić.

‘Pa tek sada gradimo vodovod’

Pitamo ga što smatra najvećim problemom svoje male općine. ‘Pa mi tek sada gradimo vodovod. Do sada smo bili bez pitke vode, a imamo bunare i gusterne. Kako oni misle da ću ja investitoru reć’ – dođi, investiraj, gradi…, a nema vode?! Mora bit’ osnovna infrastruktura, davat’ državno zemljište za kunu, oslobodit’ poreza pa da zaposle ljude’, rezonira Musić.

Zaposlenih je malo, umirovljenika puno, a oni što rade – rade u Benkovcu, Zadru, Šibeniku… Poljoprivreda je na niskim granama, a u Lišanima ima jedno poduzeće za cestovni prijevoz te klaonica.

Nema puno izbora, a puno izbora nije imao ni on kada je raspisao natječaj za radno mjesto pročelnice u općini. ‘Javila se tek jedna cura, no nije ispunjavala jedan od uvjeta, nije imala dovoljno iskustva, a smatrali smo da je manji grijeh da ju ostavimo… Nemam ja u mome mistu nikoga s tim uvjetima’, žali se Musić.

Političke igre

A politička situacija u Lišanima Ostrovičkim napeta je kao i u ostatku države. Musić je bivši HDZ-ovac, dok je drugi mandat na lokalnim izborima 2017. dobio kao nezavisni kandidat. Tu je i izvor, smatra, dosta problema.

Naime, ljudi su se bunili jer nije živio u Lišanima, već u Bokanjcu u Zadru. Ako je načelnik, smatrali su, neka dijeli dobro i zlo s ljudima. Dva puta su mu, kažu, slali policiju da provjeri gdje živi. Dok je bio u HDZ-u, toga, kaže, nije bilo.

Pitamo ga je li se preselio? ‘Živim u Lišanima, a to što odem do Zadra – ne koristim putni trošak ili službeni auto. Oni su mene prijavljivali, policija je dolazila u kuću u Zadar. Tamo me nisu našli. Pa su došli u Lišane i tamo su me našli. Otkad sam ih pobijedio, šalju mi policiju, a ja im kažem – što me više napadate, ja imam više energije za rad.’

Kaže da je deveti načelnik te kako se prethodnih sedam urotilo protiv njega da ga sruše.