Kruljac, Korade, Zagorac i Gotovina; Sinovi generala – od dilera droge, huligana do uzornih studenata

Očevi generali su vrlo čvrste obiteljske figure koje svojim sinovima predstavljaju uzore, pa je skoro pravilo da ukoliko otac krši zakone ili je nasilnik, njegovim stopama nepogrešivo ide i sin.

David Kruljac

Sin generala Mladena Kruljca, 26-godišnji David, izvukao se bez zatvorske kazne iako je kod njega u stanu prošle godine policija pronašla 4,5 kilograma marihuane, 28 grama kokaina i oko 800.000 kuna. Prosječni Hrvat može samo zamisliti koliko bi godina morao ležati u nekoj od kazneno-popravnih ustanova da je slučajno bio na mjestu Kruljca juniora. No, kao i uvijek do sad, kad policija odradi briljantan posao, sve pada u vodu kad je u pitanju pravosuđe, piše express.hr.

Odvjetnik Šerić i David ispričali su sucu priču na kojoj bi im pozavidjeli čak i Max Bunker i Magnus. Dakle, generalov sin drogu je samo čuvao, u nju gledao i pazio ju, sve do povratka izvjesnog Srbina Toma Forda koji je vlasnik droge, a dio je pripadao i Marku Perkoviću, kojeg je policija naknadno privela.

Za usluge čuvanja droge David je trebao dobiti i novčanu nagradu, budući da je, kao pravi biznismen, svoje poslovne partnere upoznao preko Wickr me – poslovne aplikacije koja se reklamira sloganom ‘Securing the World’s most Critical Communications’.

Tako je sin slavnog hrvatskog ratnog generala usko surađivao sa Srbima u narko-biznisu, a za to će dobiti, prema najnovijoj presudi, tek rad za opće dobro – valjda guljenje krumpira dva sata na dan u nekom dječjem vrtiću.

Kruljac mlađi uhićen je 2017. godine kad su zagrebački inspektori u Kruljčevu stanu pronašli i 4,5 kilograma marihuane, te još oko 30 grama kokaina. Uz to imao je kod sebe i 117 tisuća eura i nešto više od deset tisuća kuna.

Sumnjalo se da je drogu nabavio u Zagrebu, te da je bila namijenjena preprodaji, tim više što je pred ulazom u zgradu u kojoj Kruljac živi zatečen još jedan mladić koji je kod sebe imao manju količinu marihuane što ju je navodno netom kupio upravo od generalova sina.

Kruljac je istražiteljima, nakon što su ga priveli, pokušao objasniti kako droga nije njegova. Tvrdio je, neslužbeno doznajemo, da je marihuanu čuvao za jednog čovjeka, nije siguran je li Crnogorac ili Srbin.

Kokain je pak čuvao za drugog Srbina, koji mu je za to obećao i nagradu.

Policijski inspektori ušli su tom čovjeku u trag. Riječ je o Mirku Perkoviću, koji je u pritvoru završio samo dan nakon Kruljca.

Sam general Mladen Kruljac također je nepravomoćno kažnjen radom za opće dobro u tzv. aferi Sibinj u kojoj se bivšeg zapovjednika Hrvatske kopnene vojske teretilo da je zajedno s čelnim ljudima općine Sibinj, kako bi prije prodaje povećao vrijednost zemljišta, obavio na njemu radove za koje je bila angažirana upravo hrvatska vojska.

To je bilo protivno zapovijedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, kojom se zabranjuje uporaba inženjerije na radovima koji nisu za potrebe vojske. Iako je prvotno Kruljcu na teret stavljana ukupna šteta ove afere od čak 58 milijuna kuna, na kraju je proglašen krivim samo zbog nezakonitog slanja vojske na teren, što je koštalo 67 tisuća kuna. Taj bi novac trebao vratiti u proračun.

Radilo se o zemljištu što ga je još 2007. godine Sibinj dobio od države kako bi se tamo gradila zona malog gospodarstva. No optuženi općinski načelnici omogućili su unaprijed dogovorenim tvrtkama i fizičkim osobama stjecanje prava vlasništva nad velikim parcelama tog visoko vrijednog građevinskog zemljišta ispod stvarne vrijednosti, i to bez preuzimanja bilo kakvih obveza za početak radova i obavljanje gospodarskih djelatnosti u zoni, čime su pribavili znatnu imovinsku korist. Međutim, posljednjom presudom, na koju i USKOK i okrivljenici imaju pravo žalbe, nije potvrđeno da su okrivljenici nezakonito zaradili više od 50 milijuna kuna.

Mario Korade

Još se svi jako dobro sjećaju masovnog pokolja koji je odbjegli Ivan Korade u potpunom psihičkom rastrojstvu, ostavio iza sebe prije no što si je propucao glavu kad je vidio da će biti uhićen. Korade je u samo nekoliko godina prošao tako put od hrvatskog generala do peterostrukog ubojice koji je u mahnitom pohodu krajem ožujka 2008. godine ubio 15-godišnjeg Gorana i baku mu Ciliku Hudić, mještane Davora Petriša i Franju Kosa te policajca Marka Kusanića – redom nedužne ljude.

No, da je Korade ostavio dubok trag u odgoju svog sina Maria postalo je jasno ubrzo nakon Koradeovog divljanja po Zagorju. Tek što su novine zaboravile na njegovog oca, sin se potrudio da i on ubrzo završi u crnoj kronici. Najprije je 2008. godine pretukao svoju suprugu.

Sin pokojnog Ivana Koradea, 19-godišnji Mario Korade, uhićen je nakon što ga je supruga prijavila zbog nasilja u obitelji. Kako se neslužbeno doznalo, prijetio je svojoj supruzi, koja je iz kuće Koradeovih s djetetom pobjegla u Varaždin.

Mlađi Korade je sa suprugom i majkom živio u obiteljskoj kući, gdje se i oženio nedugo nakon očevog samoubojstva.

Nije prošlo dugo, a mlađi Korade je opet bio u crnoj kronici. , Već 2009. dobio je 18 dana zatvora zbog divljanja u kafiću, no to je bio tek uvod. Ubrzo ga je prijavio prijatelj od kojeg je iznudio više od 40.000 kuna pa ga je policija uhitila zbog prijetnji i iznuda.

Korade se s 24-godišnjim mladićem počeo družiti nakon očevog pokolja i počeo ga je iznuđivati, pisala su 24 sata. Prvi novac zatražio je 2012., što je trajalo sve do 2015. kad ga je mladić napokon odlučio prijaviti.

“Izvadit ću ti grkljan, pobit ću ti obitelj, razbit ću te, vidjet ćeš što će ti se dogoditi, pošalji mi novac, daj mi ga”, prijetio je Korade.

Mladić mu je unazad tri godine slao ili davao novac, u više navrata po nekoliko tisuća kuna, jednom i 10.000. No iznude nisu prestajale, a žrtva se stravično bojala da će Korade i ostvariti svoje prijetnje. Dečko je i obolio, završio nedavno na Hitnoj. Na kraju je ipak odlučio prijaviti Koradea.

Policija ga je uhitila, a iznuđivani mladić svoj je iskaz dao i državnom odvjetništvu u Zlataru. Osim za iznudu, prijavili su ga i za sprečavanje dokazivanja. Korade je, naime, od istog mladića tražio da da lažan iskaz u njegovu korist i to nakon što je u šumi brutalno pretukao braću Bistrović, Roberta (24) i Nenada (19) te njihova susjeda Zlatka Behina (31). Tražio je da svjedoči kako je tad bio s njim i da kaže kako Korade nikog nije pretukao, što je mladić iz straha i učinio, ali je kasnije povukao iskaz.

U siječnju iste godine napao je Bistroviće i Behina koji su rušili drva u šumi, a jedan je hrast pao na njegovo imanje. Udarao ih je drškom pištolja, gazio po njima, tukao kolcem i prijetio da će ih ubiti. Oba kaznena djela objedinjena su i dobio je u studenom 2016. godine jedinstvenu kaznu od 2 godine i 2 mjeseca zatvora, pa bi mu uskoro mogla osmjehnuti sloboda. Koliko dugo će u njoj uživati, ovisi samo o tome je li Korade u međuvremenu ukrotio svoju nemoguću narav.

Tomislav Zagorac

Bivši general HV-a Vladimir Zagorec prvo je bio geodet, pa vozač generala Ivana Čermaka, a s te je pozicije uskočio u fotelju pomoćnika ministra obrane i prvog čovjeka državne tvrtke RH Alan, zaduženog za nabavku oružja tijekom Domovinskog rata.

Postao je tako jedan od najmoćnijih i najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. Njegov pad počeo je 2004. godine, kad je kolateralna žrtva Zagorčevih sumnjivih poslova, postao njegov tada maloljetni sin Tomislav. Zagorac je do tad bio i najodlikovaniji hrvatski general s čak 13 odličja iako zapravo nije bio na fronti. No, krenimo redom.

Prema službenom policijskom priopćenju, tog ponedjeljka, 23. veljače 2004. godine, skupina od sedam otmičara, nakon što je tijekom dana pratila kretanje oštećenog maloljetnika Tomislava Zagorca, provela je pripremne radnje za otmicu istog, na način da jedan od njih u osobnom vozilu čeka u ulici Pantovčak, oko 200 m od kućnog broja 34 gdje Tomislav živi s majkom, dok druga dvojica otmičara u osobnom automobilu čekaju nailazak oštećenog na početku ulice Pantovčak kod Britanskog trga. Trojica otmičara pješice slijede oštećenog; jedan se kreće iza njega, a dvojica nogostupom sa suprotne strane ulice od vremena kada se on oko 17,15 sati sam s autobusne stanice na Britanskom trgu pješice uputio kući.

U momentu dolaska mladića do ulaza u kuću na Pantovčaku br. 34 dvojica otmičara sa suprotne strane nogostupa prelaze ulicu, dolaze ispred njega, te ga, uz pomoć trećeg otmičara koji ga prati s leđa, nasilno guraju u pristigli automobil u kojem su druga dvojica otmičara. Jedan sjeda s njim na stražnje sjedalo, veže mu ruke lisicama, navlači mu vunenu kapu preko glave i očiju i poliježe ga prema podu kabine vozila.

Preostala dvojica otmičara ulaze u treći automobil parkiran u neposrednoj blizini, te se sa sva tri automobila udaljavaju ulicom Pantovčak, a kasnije kroz naselje Šestine i Mlinovi odlaze u pravcu istoka, do mjesta Vrbovec, gdje otetog mladića u jednoj obiteljskoj kući predaju na čuvanje sljedećoj dvojici otmičara.

U toj obiteljskoj kući mladić je držan u manjoj prostoriji na katu kuće, gdje je polegnut na krevet. Sve vrijeme su mu ruke bile vezane lisicama, te su mu na iste stavili gumene rukavice. Preko glave su mu navukli crnu vunenu kapu, a preko očiju i šal kako ne bi ništa vidio. Tijekom trajanja otmice mladić nije maltretiran niti fizički zlostavljan, a niti su mu prijetili. Otmičari su mu nekoliko puta dnevno dozvolili odlazak u toalet, a povremeno bi mu kao hranu dali slatkiše i mlijeko. Nakon mnogo peripetija, Tomislav je konačno pušten uz otkupninu od 1.500.000 eura.

Prema optužnici, iza otmice Tomislava stajao je Hrvoje Petrač, do tog trenutka Zagorčev prijatelj i partner. Petrač je zbog svoje uloge u otmici osuđen na šest godina zatvora, ali je u obrani optužio Zagorca za ratno profiterstvo jer je prisvojio drago kamenje koje je trgovac oružjem donio u MORH kao akontaciju za 5.000.000 dolara koje je trebao platiti za raketni sustav S-300.

Dijamanti nisu bili uvedeni u knjige, nego su bili u Zagorčevu sefu, ali su otamo navodno nestali 2000. godine. Zagorec je uhićen u Austriji i izručen u Hrvatsku, te osuđen na sedam godina zatvora. Tadašnji predsjednik Mesić oduzeo mu je sva odlikovanja, a predsjednik Ivo Josipović i čin generala. Nekretnine je u međuvremenu prebacio na suprugu i djecu jer je morao vratiti i 40 milijuna kuna.

Nakon izlaska iz zatvora Zagorec je tužio Petrača i Ivana Icu Matekovića – koji je također prema istrazi, sudjelovao u otmici njegovog sina Tomislava za naknadu otkupnine koju im je morao platiti. Sin Tomislav ubrzo je nakon otmice, s ocem i njegovom drugom suprugom Klarisom, te polubratom Viktorom i polusestrom Nikom, preselio u Beč i tamo upisao fakultet, a tamo i danas živi.

Ante Gotovina mlađi

Najosjetljivije godine proveo je bez oca. Ante Gotovina, sin generala Ante Gotovine jedva da je krenuo u školu kad je njegov otac odlučio živjeti u izgnanstvu, sakrivajući se od haaških istražitelja.

Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je 2001. optužnicu protiv generala Gotovine , optužujući ga za planiranje etničkoga čišćenja i ratne zločine. Gotovina je odbio primiti optužnicu te je od podizanja optužnice do uhićenja bio u bijegu na nepoznatom prebivalištu. Nakon višegodišnjeg skrivanja, uhićen je u Španjolskoj, na Kanarskim otocima, 7. prosinca 2005. godine.

Uhićenje Ante Gotovine postala je glavna vijest u svjetskim medijima, a priopćila ju je tadašnja glavna haška tužiteljica Carla del Ponte. “Imam vrlo dobre vijesti. Ante Gotovina je tijekom prošle noći uhićen u Španjolskoj”, rekla je del Ponte i dodala kako su ga konačno uspjeli pronaći.

Suđenje Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku počelo je 11. ožujka 2008. godine . Na svojim prvim pojavljivanjima pred Haškim sudom izjasnili su da se ne osjećaju krivima.

Haški sud je nepravomoćnom odlukom u prvostupanjskom procesu 15. travnja 2011. proglasio krivim Antu Gotovinu kao sudionika udruženog zločinačkog pothvata, krivim za djela progona, deportacije, pljačke, razaranja, ubojstva, nečovječna djela i okrutno postupanje, a sud ga je oslobodio odgovornosti za prisilno premještanje. Određena mu je kazna od 24 godine zatvora . Dana 16. studenog 2012. general Gotovina je drugostupanjskom – pravomoćnom presudom – oslobođen optužbi i pušten na slobodu.

Već pri slijetanju u Zagreb, general Gotovina pokazao je da je riječ o pravom, časnom vojniku, koji je pozvao stotinjak tisuća okupljenih na Trgu bana Jelačića, da se zemlja mora okrenuti budućnosti i da je rat gotov.

I sam od tada živi povučenim životom. Ne bavi se politikom, nego je život posvetio svojoj obitelji i uskom krugu prijatelja, te uzgoju tuna. Jedan je od onih koji je odlučio financijski pomagati djecu iz doma, pa tako plaća stipendije za njihovo školovanje.

Njegov sin Ante također je mlad, marljiv i uzoran čovjek. Završava Zagrebačku školu ekonomije i menadžmenta, a ljetos se saznalo da je, baš kao i ostali njegovi kolege,poslao molbu i svoj CV u Europski parlament da bi tamo stažirao u uredu naše zastupnice Ivane Maletić. Otišao je u Bruxelles s još troje kolega i, umjesto da se kupa, sunča i odmara, mjesec srpanj proveo je u Bruxellesu gdje je marljivo radio i stjecao iskustva.

“Ante je u moj ured došao na isti način na koji dolaze i drugi mladi iz Hrvatske.Javljaju se najčešće mailom u kojem pošalju svoju molbu i CV”, izjavila je Maletić uz napomenu da njezin ured uobičajeno radi s mladima, održava različite radionice i predavanja na hrvatskim fakultetima, a kako je rekla, stažisti nemaju previše vremena za odmor. Prate sjednice, pripremaju materijale i odlaze na rasprave, pa radni dan potraje od jutra do mraka.