Zadranin Denis Smajo šest je sati iz zraka gasio vatrenu buktinju u Dalmaciji: ”Situacija je bila ‘zafrknuta’, osjetili smo i paniku na terenu”

U Zemuniku u kojem je smještena protupožarna eskadrila, bez koje ne prolazi nijedna akcija gašenja požara, pa tako ni ona subotnja kod Omiša, dnevnik.hr. razgovarao je sa satnikom Denisom Smajom, pilotom Airtractora.

Kakva je situacija s požarima koji su sada aktivni?

Svi požari su ugašeni ili lokalizirani. Danas je bila angažirana cijela eskadrila, od svih raspoloživih zrakoplova. Radimo i dalje svoj posao.

U subotu ste proveli gotovo šest sati u kabini i iznad požarišta, jeste li se uspjeli odmoriti?

Bila je malo ”zafrknuta” situacija, blago rečeno. Uvjeti su bili dosta složeni i za uzimanje vode zbog velikih valova i velikog vjetra i bila je malo problematična situacija i na samom požarištu jer je takav teren velikog nagiba i bili su takvi mikrouvjeti da je dim polegao i sve je bilo blizu kuća. Uz to smo na radiovezi s terena čuli i malo panike, jer se požar dosta brzo razvijao. Međutim, to je naš posao za kojeg treniramo šest mjeseci u godini i za to smo pripremljeni fizički i psihički.

Požare gasite u iznimno teškim uvjetima, jak vjetar vam često nije saveznik. Kako sve to izdržite, popusti li koncentracija?

Koncentracija je na visokoj razini, to vam mogu jamčiti jer naši su treninzi jako teški i naporni i kvalitetni. Treniramo šest, sedam mjeseci u godini, a ostatak gasimo požare. Riječ je o jednoj najiskusnijoj eskadrili možda i u svijetu, za to smo dobili pohvale sa svih strana svijeta. Za nas je to samo jedna utakmica za koju treniramo veći dio godine.

Bez obzira na to koliko ste utrenirani, je li vas ikada strah?

Pa ljudi smo. Strah postoji, ali rekao bih pozitivni. To je ono što te tjera da upravljaš rizicima i razmišljaš o svakoj mogućoj riskantnoj situaciji i da preveniraš to na način da se pripremaš na zemlji, a kad dođe u zraku, to samo primijeniš. Nekog velikog straha nema, samo onaj pozitivan.

Mnogi vam skidaju kapu za sve napore kroz koje prolazite, kako vi doživljavate pohvale za svoj rad?

Ljudi smo od krvi i mesa. Naravno da, kad napraviš svoj posao i za to dobiješ pohvale da ti je drago. Međutim, treba reći da je to samo naš posao kojeg volimo i kojeg radimo kako najbolje znamo i umijemo. Što se tiče pohvala, tu treba ostati i malo ”na zemlji”, iako smo mi letači, da nam neka slava ne bi udarila u glavu.

Pohvale treba proslijediti ne samo prema nama nego i prema našim tehničarima koji danonoćno obavljaju poslove održavanja zrakoplovne tehnike, tako da su nam avioni stalno ispravni. Pohvale treba uputiti i prema našim kopnenim snagama koje rade na terenu i našim kolegama vatrogascima koji su i jučer pokazali kako taj posao može biti itekako opasan. Ovim im putem prenosim pohvale od svoje eskadrile.