Canadair-CL 415 za svega 12 sekundi uzima 6.137 litara vode i diže se u zrak. S punim spremnikom vode leti oko 250 kilometara na sat, dolazi do vatrene stihije, smanjuje brzinu i na ekstremno maloj visini obuzdava požar. I jučerašnji požar kod Lokve Rogoznice pokazao je koliko je važna brza reakcija letačke posade, pišu 24sata.
Protekle godine pripadnici Protupožarne eskadrile 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ostvarili su 17.606 letova, izbacili 81.951 tona vode, no za sebe kažu da nisu heroji već da rade posao koji vole. S jednim od pilota i tehničarom-letačem razgovarali smo u zrakoplovnoj bazi u Zemuniku.
Natporučnik Ivan Dukić (31) je kopilot u Canadair CL-415 a njegova ljubav prema zrakoplovstvu je krenula 1990 godine.
– Tada sam imao 4 godine. Rođak je bio tehničar – letač na helikopteru Mi-8 i tad sam prvi put vidio helikopter. Od tada sam govorio da ću postati pilot, a s toliko godina nisam ni sanjao da ću to i postati – kaže Dukić.
Dukić se prisjeća 1993. godina i jedne vježbe. Tada je imao priliku promatrati polijetanje i manevre koje izvode piloti.
– Do tada sam govorio; ‘Bit ću pilot, ali tada je srce zaigralo i to je bilo to. Put mi je već u osnovnoj školi bio jasan. Nakon završene škole, upisao sam srednju za zrakoplovnog tehničara jer sam napravio alternativu ako ne prođem za pilota. 2004. krenula su testiranja, prošao sam jednu, drugu stepenicu i zatim upisao fakultet. U vrlo kratkom vremenu, s 26 godina sam došao u protupožarnu eskadrilu. Bio sam najmlađi pilot onda, ali i sada – kazao je Dukić.
Radni dan tijekom protupožarne sezone je vrlo dinamičan i tu nema fiksnog radnog vremena.
– U dežurstvu smo cijelu godinu, ali ljetnim mjesecima smo svi u potpunoj pripravnosti jer je tada i najveći rizik od požara. Imamo žuto i plavo dežurstvo. Žuto je da su posade uvijek tu, a plavo je dežurstvo na telefonu, što znači da od poziva u roku od 2 sata moramo poletjeti. S obzirom na broj požara prošle su godine telefoni zvonili ranije. Dolazili smo u bazu u pet sati te da smo prije šest već bili u zraku – kaže Dukić.
Nisu sva gašenja ista, a o zahtjevnosti požara ovisi i koliko će se piloti psihički i fizički iscrpiti.
Kopilot Dukić kaže da u njihovom poslu nema mjestu popuštanja koncentracije.
– Pazite, naš posao je takav da upravljamo avionom vrijednim 30 milijuna dolara, a nas je trojica u avionu – ističe Dukić. Što se tiče samog rada Canadaira u zraku su obično 3,5 sata kad je veći požar u pitanju.
– Najduže u zraku sam bio preko 4 sata. Bilo je to 2015. godine kad je gorjelo na otoku Korčuli. U avionu smo bili pukovnik Turković i ja te smo danima gasili. A onda smo malo produžili gašenje kako bi napravili što više posla – kaže Dukić. Osim u Hrvatskoj, požare je gasio i u inozemstvu.
Avion od 30 milijuna dolara
– Prošle godine sam gasio požar u Italiji. Sjećam se da sam završio dežurstvo od 8 sati i krenuo prema Zagrebu. Nakon sat i pol vremena vožnje, zove me zapovjednik. Pita me gdje sam, kažem evo me, prošao sam Gospić i idem prema Zagrebu. Kaže on, ajde ti lijepo na prvom izlazu izađi, sutra ujutro ideš u Italiju. Rekao je to tako opuštenim tonom, pa sam ga pitao je li to zafrkancija? Kaže on da nije, pa ne bi te zafrkavao s takvim stvarima. I ništa, okrenuo sam se nazad, došao doma i sutradan smo krenuli prema Italiji. To je bio kraj listopada, išli smo gasiti u okolici Mont Blanca. Da mi je to netko rekao da ću tamo gasiti, rekao bi mu da me zafrkava. To smo odradili, zatim u lipnju prošle godine smo bili na vježbi s Izraelcima te smo također vrhunski odradili posao. Što se tiče međunarodnih misija to ne nedostaje – kaže Dukić.
Kad su vidjeli koliko se blizu požaru lete, Izraelci su ih prozvali ‘ludim momcima’.
Dukić dodaje da što se tiče odlaska u međunarodnu misiju, od dobivanja zapovijedi, eskadrila se dovela na visok nivo spremnosti odaziva. Tako, npr. kad je trebalo ove godine ići u Grčku gasiti velike požare u 8 sati su dobili poziv da idu a već su bili spremni poletjeti u 15 sati. Svoj posao pilota u Canadairu Dukić ne bi mijenjao za posao pilota borbenog aviona. Kaže razlog je vrlo jednostavan.
– Kada sam upisivao za pilota, pitala me psihologica na testiranju: ‘Pa zašto baš kanaderi?’. Rekao sam joj da ako su kanaderi pod zadarskom nadbiskupijom da bih ja onda vjerojatno otišao u sjemenište. Ne mogu reći da je ovo samo posao, ipak tu ima i strasti. Znate kako ide preko ljeta, mi smo heroji. Nema potrebe to isticati, posao je kao svaki drugi jer ako ćemo tako onda možemo napraviti čitavu listu heroja, od vatrogasaca, liječnika, policajaca, itd… – kaže Dukić. No, piloti ne mogu bez tehničara. Jedan od njih je i natporučnik Marin Zubčić (34), zapovjednik voda u Satniji za zrakoplovno tehničko održavanje PP eskadrile, ujedno tehničar – letač. Na posao dolaze u 7 sati, a nekada i ranije, pišu 24sata.
Avion se pregledava od A do Ž
– Kad dođem na posao, uzimam knjižicu aviona koji mi je dodijeljen dan ranije, upoznam se sa stanjem aviona i onim što je rađeno na njemu prethodnih dana, te potom odlazim na avion. Tada se radi prijeletni pregled koji traje do sat vremena i nakon toga se čeka eventualni požar. Dio ekipe tehničara, radi tjedni pregled na drugom avionu koji je taj dan određen za tjedni pregled. Tada se avion kompletno otvara, vrši se antikorozivna zaštita, pregledavaju se motori, vodeni sustavi i ostali sustavi aviona, tj avion se pregledava od A do Ž kako bi se uvidjele moguće nepravilnosti – opisao je Zubčić što rade tehničari. No, tijekom sezone njihov obujam posla se povećava.
– Prošle sezone bilo je duplo više posla. Radilo se od jutra do sutra. Dolazili smo u 4 sata i odlazili s posla u 23 sata. Nekada bi se i po noći ostajalo raditi. Osim onoga što sam naveo, radimo i preventivne preglede nakon što avion odleti 50 ili 100 sati. Ti pregledi znaju trajati do jednog dana. A kad uzmete npr. 5 ili 6 aviona koji dnevno lete do 10 ili čak i više sati, ispada da je taj 50-satni pregled došao i prije nego tjedni pregled. Tako smo prošle sezone, kada je bio najveći intenzitet gašenja požara, imali svaki dan 50-satni povremeni pregled – kaže Zubčić koji radi i kao tehničar-letač. Njegova uloga u letu je da prati isto kao i posada motorne i ostale instrumente te intervenira u slučaju izvanrednih situacija. Važno je napomenuti da kad avion sleti između požara, tada dolazi u ruke tehničara – letača. On nadolijeva gorivo, ulje i provjerava avion prije leta.
– Naš odnos s pilotima temelji se na povjerenju. Vjerujem u njihove sposobnosti, a mogu vam reći da tijekom sezone više vremena provodimo zajedno nego s obitelji – smije se Zubčić.