Nela Šarić uoči koncerta u atriju palače Cedulin: “Kada nastupam u Zadru nose me snaga, emocija i moć ljubavi koje osjećam prema zadarskoj publici”

U vrlo kratko vrijeme zadarska sopranistica Nela Šarić napravila je izuzetne stvari: u Italiji je osvojila prvu nagradu na jednom od najznačajnijih natjecanja u opernom pjevanju Riccardo Zandonai, nazvanom po slavnom talijanskom kompozitoru, a potom je ponovila trijumf na natjecanju Stuart Burrows International Voice Award u Walesu. Burrows je slavni tenor čije je nastupe brižljivo i s neskrivenim oduševljenjem godinama pratio i snimao britanski BBC, pa je u oba slučaja riječ o svjetski relevantnim nagradama koje nose ime velikana opernog svijeta. Ambiciozna Zadranka raskošnog talenta i glasa nije tu stala – u srpnju je ušla u finale Belvedere natjecanja u moskovskoj Helikon operi kao jedna od najboljih mladih akademskih pjevača. U ulozi posrnule Violette u operi La traviata nastupila je i na diplomskom koncertu Žana Morovića, no ovog puta doma, u svom Zadru.

– Ta izvedba za mene je po mnogočemu bila posebna, osobito zbog toga što sam u svom gradu prvi put izvela isječke iz najdraže opere. Potvrđuju to i moje suze za vrijeme pljeska kojeg sam dobila na kraju izvedbe. Teško da će mi taj osjećaj ikad izblijediti u sjećanju – kaže 29-godišnja sopranistica. No možda će ga upotpuniti još ljepšim, jer već za 25. kolovoza u atriju palače Cedulin priprema novi koncert La Donna koji će kroz glazbene boje, pokrete i poetski izričaj dočarati bezvremenu, svevremenu, samozatajnu i nesputanu – ženu. O tom koncertu, nastupima u Japanu i unutarnjem pogledu na karijeru, razgovarali smo sa sopranisticom Šarić.

Što nas očekuje u palači Cedulin?

– Pripremila sam poseban koncert koji predstavlja život jedne žene. Kroz program ću publiku provesti kroz vrckavost djevojčice, strast djevojke, ljubav majke, patnje i njezinu iskonsku ljepotu. Imam i goste iznenađenja koji će ovaj koncert učiniti još posebnijim.

Uvijek ističete kako Vam je zadarska publika najdraža. Zašto? Kakva je to energija koju često spominjete?

– Osoba sam koja često spominje energiju kao nešto dobro ili loše. U nečijem društvu mi je lijepo, pa kažem da ima predivnu energiju. Upravo tako opisujem i zadarsku publiku, koja me i dovela do ovoga gdje jesam. Publika koja me podupire od samih početaka, od pjevanja na razini osnovne i srednje škole, pa do profesionalizma. Osjećaj kojega imam kad nastupam u Zadru, ne mogu riječima opisati. To je tolika snaga, emocija i moć ljubavi koju im želim prenijeti te zahvaliti na svakom pljesku, suzi i lijepoj riječi. Oni osjećaju moju ljubav i zahvalnost, a ja osjećam njihovu divnu energiju već dugo godina.

Zato pretpostavljam Zadar predstavljate gdje god nastupate; pokazujete fotografije i pričate o rodnom gradu. Kakve su reakcije, ima li među publikom i onih koji su već bili u Zadru?

– O našem Zadru pričam i pokazujem slike gdje god se pojavim, od istoka do zapada. Puno mojih poznanika i kolega je upravo zbog toga posjetilo Hrvatsku i naš grad. Reakcije na zadar su uvijek zbilja pozitivne, bez pretjerivanja vlada opće oduševljenje i divljenje. Većina ih je upoznata s Dubrovnikom, Plitvičkim jezerima i Zagrebom, no dobar glas o Zadru se širi.

Zbog toga ste jednom ste rekli kako želite ostati živjeti u Zadru i nastupati u inozemstvu?

– Da, to je idealni scenarij, zar ne? Tko ne bi volio živjeti u najljepšoj zemlji na svijetu? Nema zemlje u kojoj ima ovoliko sunca, lijepog zraka ili pijenja kave na suncu u veljači. No, kako volim reći, i muzičar plaća račune, a s angažmanima u Hrvatskoj, to je nažalost malo pretenciozno. Raditi vani kao slobodan umjetnik, a pritom živjeti u Hrvatskoj – život je za poželjeti. Zasad to dobro ide, no vidjet ćemo kako će se razvijati.

Ljeto Vam je bilo iznimno radno i uspješno, ali nije gotovo. Spremate se za ulogu Violette u Welsh National Operi u Cardiffu, a onda ste Grofica u Mozartovoj operi Figarov pir?

– Ljeta su uvijek radna i jako produktivna, ali sam ipak uspjela i malo vremena ukrasti za uživanje. Istina je, za dva tjedna krećem na veliku avanturu zvanu La traviata i tomu se neopisivo veselim. La traviata je velika stvar u mojoj dosadašnjoj karijeri: to je velika uloga, bitna operna kuća te moja velika i ostvarena želja. Jedva čekam da probe krenu i da se okušam na tako divnoj i velikoj sceni. Groficu ću krenuti pripremati čim završim s projektom u Cardiffu te ću iduće ljeto utjeloviti jako bitnu i veliku ulogu u Firenci. Tomu se također jako i osobito veselim, jer ću raditi s dirigentom iz Royal Opera House u Londonu, poznatije pod imenom Covent Garden.

Bili ste nedavno i u Japanu, drugi put ako se ne varam. Kakva iskustva nosite iz te daleke zemlje?

– Točnije, bila sam tri puta u Japanu. Prvi put 2016. godine u izvedbi Musette, La Boheme, dok sam ove godine bila u dva navrata – u ožujku kao predstavnica Hrvatske i Europe na međunarodnom koncertu u Nagoyi, zatim u svibnju u ulozi Gilde, opera Rigoletto. Japan je za mene poseban i veselim se idućem odlasku. Ljudi su me prihvatili predivno i publika me jako cijeni. Na kulturu se gleda drukčije, a talent se neopisivo njeguje. Osjećam se kao doma, pa je boravak u Japanu za mene pomalo i ljekovit.

U malo vremena ostvarili ste veliki uspjeh na svjetskim pozornicama. Što je sljedeće?

– Prije svega, samo neka bude zdravlja i odmornih glasnica, jer bez toga ništa. No čim nešto bude, otkrit ću vam (smijeh).