Šime i Mihovil Fantela momci su odrasli u kvartu Voštarnica, a i dalje žive u Zadru. Jedan u Arbanasima, drugi na Voštarnici, voze bicikle i dogovaraju treninge, pišu 24sata.
– Da živimo u ovakvom gradu s ovakvom obalom i otocima, ovakvim morem… Pa to su uvjeti samo takvi. Živimo i radimo ono što volimo. Ipak, u profesionalnom smo sportu i natječemo se, puno treniramo, i zato se stalno podsjećamo da moramo uživati. Možda zvuči glupo, ali na to se stvarno moraš podsjećati jer, ako u onom što radiš i ne uživaš, to nije to.
U danski Aarhus otišli su s ciljem da izbore normu za Igre 2020. Prije polaska bili su rangirani kao 17. na svjetskoj listi, a prvenstvo je došlo nakon samo godinu dana zajedničkog treniranja.
– Na regatnom polju vrlo je važno pratiti stanje suparnika. Ono što radiš na brodu je refleks u smislu da većinu stvari radiš automatski, kao kad voziš auto, jer ako počneš misliti na tehničke stvari, onda gubiš, već si u zaostatku – kaže Šime.
Mihovil je četiri godine mlađi, a u jedrenju je to vrlo velika razlika. Dosad je vozio RSX, bavio se windsurfingom i bio je daskaš. Za njega je ulazak u 49er bio još veća promjena nego za Šimu jer je s jednog jedra prešao na tri.
– Ma dobro, nije mi bio problem. Navikli smo se brzo jer je klasa odlična, zanimljiva, brza…
Šime je od 470 “odustao” nakon što je osvojio sve što se dalo.
Zdravlje se mora sačuvati, a s navršenih 30 godina sve je bilo teže održavati težinu od 68 kilograma. Na 183 centimetra visine sad ima 78 kilograma i osjeća se puno bolje. U Danskoj su im nade rasle iz dana u dan.
– Stvarno nam je dobro išlo, bolje nego što smo se nadali. Naša filozofija je da idemo dan po dan, a kada dođe vrijeme, kažemo: ‘Idemo se potući i vidjeti što možemo’. Da se razumijemo, nada je uvijek ono što te tjera naprijed, sportski duh je to, nije da nismo sanjali medalju, ali nam se prije Danske činila daleko – kaže stariji brat.
U novoj klasi, koja je akrobatskija u odnosu na 470, najvažnija je moć manevriranja.
Šime ima svoju ekipu, Mihovil svoju. Zbog treninga je patila škola, Šime je propustio i maturalac i maturalnu zabavu, ali uvijek se znalo da postoji veći cilj. Mama Katja presretna je zbog njihova uspjeha.
– Mi smo bili malo stroži roditelji. I Šime i Mihovil su završili fakultet i na to smo ponosni. Govorili smo im da mogu jedriti ako su dobri u školi, i tako je funkcioniralo. Ma čak su i povrće jeli – smije se majka.
Nisu se uvijek slagali kao djeca, ali sad su to momci, ljudi, prvaci svijeta i najbolja moguća reklama za popularizaciju jedrenja. Momci se vole družiti i biti na moru. Glazbeni pravac kojem naginju je rock.
– I domaći i strani. Meni je, recimo, Daleka obala najdraža. Uz njih smo odrasli, bili na koncertu u Splitu gdje se snimao live, znamo napamet ne samo riječi pjesama nego i ono što Ban u pauzi govori… Nisam nikad slušao, recimo, Mišu i to, ali što sam stariji, sve mi više pašu, ne znam to objasniti. A i ovi naši dočeci, moraš znati sve pjevati – kaže Šime.
Kako je Katja rekla na dočeku, i Igor Marenić je njezin sin. Došao je u obitelj Fantela s 15 godina i živio s njima kao dio obitelji. Njega, koji živi i radi u Zadru, u jedrenju čekaju novi izazovi u mješovitom paru s jedriličarkom iz Zagreba.
Trenutačno su u fazi nabavka broda, a do tada se s braćom Fantela, odnosno svojom braćom, zaputio u đitu. Među otoke, prema guštu i zaslugama…
