Za Sportske novosti Šime Vrsaljko otkrio je što radi ovih dana, ali i osvrnuo se na povijesni rezultat Hrvatske na Svjetskom prvenstvu.
“Malo mira i opuštenosti s mojima u kući i stalno upoznavanje s mojim Brunom. Ajme što se promijenio, narastao. Ostavio sam ga doma s mamom kad je imao četiri dana, a 45 dana kasnije ‘mali čovik’.”
“Odmor? Teško je još reći da se odmaram jer sam psihički još vruć po euforiji. Ne da mi ni okruženje da se brže hladim jer ljudi stalno prilaze i čestitaju s velikim uzbuđenjem. Trudit ću se idućih dana prikupiti malo snage sa suprugom i sinom, uz naše obitelji. Nemam baš puno pauze, manje od tri tjedna i treba u klupski pogon. Možda skočim malo do Dubrovnika sa ženom Mateom i sinom, da se počnemo navikavati na najljepšu svakodnevicu utroje.”
Nije bilo lako otići u Rusiju kad se sin tek rodio?
“Nije, ali posložiš glavu i koncentriraš se na obveze. Supruga je podnijela ogroman teret i svaka joj čast. Imala je i pomoć naših obitelji u brizi o Brunu. Upoznavao sam ga svakog dana na Face Timeu. Jedva sam dočekao trenutak uzeti ga u naručje, doživljaj je, ono, baš neopisiva emocija. Matea? Doputovala je samo na jednu utakmicu, na finale i odmah natrag…”
Tjedan je prošao od silnih ruskih uzbuđenja. Slažu li se prvi dojmovi nakon odmaka?
“Polako. Osjećaj ispunjenosti je sjajan. Nema trunke tuge u meni, niti me ijednom opteretilo ono “mogli smo”. Razlog je što smo svi dali ama baš sve što je bilo u nama da osvojimo taj naslov! Nogomet je poseban, dijelom i zbog toga što ne pobijedi uvijek onaj koji je bolji u igri.”
Temelj je u atmosferi
Ovako na prvu, koja je tajna koja je iznjedrila senzacionalno srebro?
“Mislim da je temelj te priče u atmosferi! Od početka je bila vrhunska i iskrena. Svi za jednog, jedan za sve. Djeluje fraza, ali to je stvarno tako bilo. I zato smo uspjeli. Mi smo kao reprezentacija već duže vrijeme imali kvalitetan kadar, ali nismo imali rezultat, djelo koje bi potvrdilo sve te teze o talentu i moći. Sad smo imali i jako dobrog vođu, Zlatka Dalića, imali jasne upute što nam je raditi i kako to najbolje odraditi, a poklopile su se i neke nužne stvari, kao što je i doza sreće.”
Dalićeva energija i kormilo, zašto je bilo tako uspješno u odnosu na prijašnja neispunjena očekivanja?
“Možemo sada o tome pisati traktate, analizirati, možda stvarno treba i malo odmaka vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Nisu ni isti svi igrači u odnosu na prijašnje turnire, nije ni izbornik, a pokazalo se, nije bila ista atmosfera ni faktor sreće. Kad je bio Niko Kovač, sve je bilo profesionalno i na vrhunskoj razini rada, ali nismo imali atmosferu. Unutar reprezentacije nije bilo homogenosti, ono kad svi dišemo kao jedan svejedno tko igra ili daje golove. Kod Ante Čačića smo u prvoj fazi turnira igrali odlično, ali onda smo s Portugalom ostali bez faktora sreće. Znate, svi na turnir dođu spremni za rezultat, dobri i orni, ali onda opet netko podbaci. Ovisi o sto stvari, pripremi, odmoru, pristupu, raspoloženju, što sve ne. Vidjeli ste to, uostalom, i u Rusiji, tko je sve ranije od očekivanog išao kući…”
Postoji izuzetak koji je potvrdio to pravilo, Nikola Kalinić?
“Ha, Kale, volim ga kao prijatelja, kao igrača, on je vrhunski dečko. Sve je već rečeno, odluka da postupi kako je postupio bila je isključivo njegova. Žao nam je svima bila što je odlučio tako reagirati. On i izbornik najbolje znaju što su razgovarali. Mi smo kao grupa respektirali svačiju odluku i mislim da to više nemam što komentirati.”
Dalićeve su se ideje pokazale pobjedničkima i on je doveo Hrvatsku do vrha svijeta?
“Njegove su zasluge velike za ovaj rezultat. Dalić je slagao sve, a mi smo ga kao vojnici bespogovorno slijedili. Pobornik sam teze kako igrači ne mogu ostvariti uspjehe bez kvalitetnog trenera, ali i obrnuto, ne može trener puno toga ako nema kvalitetne igrače. Uz to, ogroman su doprinos dali fizioterapeuti, doktori, vrijedni ljudi iz logistike, svi su u velikom naporu dali maksimum. Svi smo bili Hrvatska! Kad se to sve poklopi, onda dobijete ovo što se dobilo.”