Kada je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić odgovarao na pitanja novinara poslije finala Svjetskog nogometnog prvenstva u kojem je Francuska porazila Hrvatsku 4:2, jedan ga je Gruzijac pitao ima li kakvu poruku za druge male zemlje koje bi htjele slijediti hrvatski put do finala Svjetskog prvenstva, piše Jutarnji.hr.
“Na našem je autobusu slogan: “Mala zemlja, veliki snovi”, i to je dobra poruka za sve”, odgovorio mu je Dalić. “Naporno radite. Razvijte dobre igrače. Ostvarite rezultate. Vjerujem da je to moguće. Mnoge se stvari moraju poklopiti, ali to je odlična poruka. Pogotovo za manje države kao što su Hrvatska i Gruzija. Morate imati san, ambiciju. Morate potom slijediti taj san. Jednog će se sada možda ostvariti. U nogometu, ili životu općenito. Nikada nemojte odustati.”
Savjet koji je Dalić dao Gruzijcu svjedoči o činjenici da je uspjeh Hrvatske u Rusiji najveći podvig jedne nefavorizirane države u povijesti Svjetskih prvenstava, piše The Independent. Sa svoja četiri milijuna stanovnika, Hrvatska je plasmanom u finale u Rusiji postala najmanji finalist još od Urugvaja 1950. godine. S tim da uspjeh Hrvatske znači još više budući da je danas nogomet jedna prava moderna industrija gdje se novi igrači stvaraju “kao na pokretnoj traci” i u kojoj dominiraju Njemačka, Francuska, Španjolska te Engleska.
Hrvatski plasman u finale velik je uspjeh sam po sebi. Dalićevi su izabranici pobjedama nad Nigerijom, Argentinom, Islandom, Danskom, Rusijom i Engleskom nadmašili legendarne Vatrene iz 1998. godine i njihovu broncu iz Francuske. Dvoboj s Francuskom u finalu obilježile su međutim dvojbene sudačke odluke i neujednačena igra. Hrvatska je u prvom poluvremenu igrala bolje, ali su na odmor otišli u rezultatskom minusu od 2:1. Vatreni su u drugom dijelu utakmice dali sve od sebe, no nije išlo.
The Independent piše da je priča o hrvatskoj reprezentaciji priča o timskom radu, zajedništvu, borbenom duhu i koordinaciji napora ka jednom jedinom cilju. Naravno, pomaže kada za vas igraju takvi majstori poput Modrića i Rakitića, ali nisu oni jedini zaslužni za uspjeh reprezentacije. Svi hrvatski igrači i članovi stručnog stožera pokazali su veliku mentalnu snagu kada su u fazi natjecanja na ispadanje izdržali tri produžetka i dva izvođenja jedanaesteraca.
Dalić je kasnije objasnio da ni u trenutku kada je Hrvatska u finalu gubila 4:1 nije prestajao vjerovati. “Nismo bili poraženi. To je život. Prihvatite ga takvog kakav je. Ukupno gledajući, odigrali smo turnir snažno i kvalitetno.”
Rezultat nije smetao ni hrvatske navijače koji su pred sam kraj utakmice sve glasnije i glasnije bodrili Vatrene, ne bi li im dali snage za kraj. Dalić ih je nakon posljednjeg zvižduka suca Nestora Pitane okupio i obratio im se. “Naravno da smo bili tužni poslije finala”, rekao je Dalić. “Međutim rekao sam im da glave dignu gore i da nema razloga da se osjećaju nezadovoljno. Dali su sve od sebe i moraju biti ponosni na to što su na turniru pokazali. Da nam je netko prije turnira ponudio srebrnu medalju, to bi bilo fantastično. Razvoj situacije u finalu daje nam malo razloga za tugu, ali ja sam dečkima rekao da nemaju zašto biti tužni. U sportu ponekad izgubite. Tako je to. Kada smo pobjeđivali, radili smo to dostojanstveno. Sada moramo dostojanstveno primiti poraz i poštivati rezultat.”
Pozitivna poruka koju je Hrvatska poslala na ovom Svjetskom prvenstvu lako će se proširiti svijetom jer je ona puno više od samo toga da se s dobrim igračima može ostvariti dobar rezultat. Hrvati su pokazali da se ne mora biti gigant svjetskog nogometa da bi se ostvario uspjeh na Svjetskom prvenstvu. Gigant u klasičnom smislu, naravno. Poput Nizozemske 1974. i Mađarske 1954. godine, Hrvatsku će unatoč drugom mjestu svi pamtiti kao glavnu zvijezdu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji.
Zemlje sa skromnijim fondom igrača i skromniji novčanim sredstvima iz uspjeha Hrvatske mogu crpsti inspiraciju. Talent, naporni rad, zajedništvo i sreća jednu zemlju mogu odvesti jako daleko. Druge zemlje također mogu imati velike snove.