Autocesta beznađa – tako stanovnici uz granicu zovu svoje nikad asfaltirane makadame koji vode do zaselaka. Jedva se tu nađe koja živa duša jer život kao da je stao. Većina kuća u ovom pograničnom području duž 48 kilometara je napuštena, prazna ili u ruševnom stanju. Tvornice su odavno propale. Najbrojniji su stanovnici iznad 60 godina, koji se i ne sjećaju kada je posljednji put nešto izgrađeno ili otvoreno, izuzev policijske postaje.
Radna se mjesta mogu nabrojiti na prste dvije ruke, a više nema ni radno sposobnih. Zbog nedostatka radnika, nedavno je zatvoren i jedan od seoskih kafića. Ovo pogranično područje pripada Gračacu, površinom najvećoj općini u Hrvatskoj.
“Priča je ovo koja traje dobrih 30 godina. Gračac je prošle godine na žalost bio i općina koja je imala najviše iseljenih prema glavi stanovnika” izvjestio je Šime Vičević za Novu TV.
Razgovarao je s načelnicom općine Natašom Turbić.
Što konkretno činite da se ovo zaustavi, naročito uz granicu? Za 10, 20 godina ako se ovo nastavi vama nitko neće ostati?
Na žalost, općina Gračac nije izuzetak po pitanju tog procesa iseljavanja, kao i cijela Hrvatska. Ono što može napraviti lokalna samouprava u svemu ovome je da nudi i da se javlja na natječaje pa da nudi mogućnost zapošljavanja, a ujedno i brigu o svim tim starim i nemoćnim na području općine Gračac koji žive u izuzetno teškim uvjetima. Naime, potpomognuto smo područje, prva kategorija nerazvijenosti. Ono što samo ime nam kaže, stvarno zovemo za pomoć državu na ovom području.
Tko je zapravo glavni krivac? Što je najveći problem?
Zapravo, nije općina Gračac. Ni Republika Hrvatska, kao nova članica Europske unije, nije ništa bolje ni gore prošla od svih drugih članica koje prati trend iseljavanja. Lika je posebna u migracijama tokom svih ovih desetljeća, ali općina Gračac je sama po sebi posebna i potrebita možda više od drugih lokalnih samouprava zbog ratom oštećene infrastrukture i svega onoga što se dogodilo u zadnjih nekoliko godina. Tu i dalje žive ljudi, ostali su. Vrijedi se truditi i boriti za njih i to moramo napraviti.
Vidjeli smo što se događalo proteklih dana, veliko područje s izrazito malim brojem stanovnika. Je li to, po Vašem mišljenju, i svojevrsna pozivnica migrantima?
Više od 40 kilometara granice uz Bosnu i Hercegovinu je zahtjevno područje kako nama tako i policajcima koji održavaju pogranično područje. Tko je god imao iskustva s migrantima zna da njima ne treba pozivnica, oni nekako sami dođu.
“Ipak se nadajmo brzim rješenjima jer 5 do 12 na ovom području, na žalost, već je odavno prošlo”, rekao je Šime Vičević.
