U časopisu Nature Communications objavljena je studija britanskih znanstvenika koji su razvili novu tehniku obnavljanja zubne cakline. Zubna caklina je najtvrđe tkivo u tijelu, a jednom kad je izgubimo ne može se regenerirati. Znanstvenici sa sveučilišta Queen Mary u Londonu otkrili su tehniku rasta mineraliziranih materijala koji mogu regenerirati tvrdo tkivo kao što su zubna caklina i kosti.
Zubna caklina može izdržati sile žvakanja, izloženost kiseloj hrani i pićima te ekstremnim temperaturama. Uništenje zubne cakline znači zubobolju i postepeno gubitak zuba, a to se događa polovici svjetske populacije. Pronalazak načina kako je sačuvati ili obnoviti već dugo predstavlja problem u dentalnoj medicini.
Zubna caklina omogućava našim zubima da funkcioniraju dobar dio našega života, a ta jedinstvena osobina rezultat je njezine visokoorganizirane strukture. Studija tumači novi pristup koji može, s velikom preciznošću, stvoriti materijale koji oponašaju i izgledaju kao zubna caklina.
Ovi novi materijali mogu se koristiti za prevenciju velikog broja komplikacija sa zubima ali i za liječenje pokvarenih zuba ili njihove preosjetljivosti. Autor studije, zubar, dr. Sherif Elsharkawy, kazao je da je otkriće neizmjerno uzbudljivo jer jednostavnost i prilagodljivost mineralizacijske platforme otvara velike mogućnosti za liječenje odnosno regeneriranje zuba.
“Mi ćemo, na primjer, moći razviti na kiselinu otporne flastere koji mogu prodrijeti, mineralizirati i zaštititi izložene zubne vratove pa tako liječiti hipersenzibilnost dentina.”
Mehanizam je baziran na specifičnom proteinskom materijalu koji ima sposobnost da potakne i vodi rast nanokristala, slično kako ovi kristali rastu kada caklinu stvara naše tijelo. Vodeći autor studije, profesor Alvaro Mata, kaže da je glavni cilj u znanosti o materijalima, od prirode naučiti kako razviti korisne materijale bazirane na preciznoj kontroli izgradnje molekularnih blokova.
“Razvili smo tehniku za jednostavno stvaranje sintetičkih materijala koji imitiraju takvu hijerarhijski organiziranu arhitekturu na velikim površinama s kapacitetom za podešavanje njihovih svojstava.” Kontrola procesa mineralizacije otvara mogućnost stvaranja materijala sa svojstvima koja oponašaju različita tvrda tkiva kao caklina i kost. Znanstvenici ističu kako njihov projekt ima ogroman potencijal u regenerativnoj medicini.
