U Hrvatskoj razlikujemo 15 vrsta zmija od čega su dvije najpoznatije otrovnice riđovka i poskok. Iako se sa zmijama češće susrećemo u priobalju one i te kako nastanjuju i kontinent. Znate li kako se ponašati u njihovoj blizini i što učiniti ako dođe do ugriza?
Od otrovnica razlikujemo riđovku, poskoka i planinsku riđovku ili planinski žutokrug. Žutokrug živi samo na višim nadmorskim visinama u južnoj Hrvatskoj tako da su susreti s njim iznimno rijetki, dok nešto češće susrećemo riđovku u nižim i vlažnijim područjima. Poskok voli suša i najčešće brdovita područja. Njegovo tipično stanište je suho, ponegdje kamenito i obraslo niskim grmljem i drvećem, a ponegdje i travom. Suprotno raširenom mišljenju, poskoka se rijetko može naći u golom kamenjaru i njegovo stanište uvijek ima barem nešto biljaka.
Kako raspoznati zmije
Ovaj bi članak postao prevelik, kad bih opisao kako prepoznati svaku vrstu zmije. Zato bih čitatelje uputio na internetske stranice Državnog zavoda za zaštitu prirode, gdje se nalazi brošura o zmijama Hrvatske. Ukratko, poskok se lako prepozna po valovitoj “cik-cak” crnoj ili smeđoj pruzi na leđima, trokutastoj srcolikoj glavi i, naravno, roščiću na vrhu nosa. Riđovku je malo teže prepoznati jer joj glava nije trokutasta, a i boje mogu biti različite, od potpuno crne preko smeđe do svijetlosive.
Gdje i kada se trebamo pripaziti
Zmije su, općenito, najaktivnije u proljeće za vrijeme parenja. Suprotno raširenom mišljenju, zmije se ne vole pržiti na suncu. One su, zapravo, zadovoljne temperaturama koje su i ljudima ugodne: od 24°C do 28°C. Prema tome, kada “pripeče zvizdan”, zmija nema!
Kada idemo kroz područje za koje sumnjamo da ima zmija, treba paziti gdje se staje. Naravno, na planinarskim ćete stazama rijetko naći zmije: one osjećaju vibracije koje nastaju hodanjem pa, ako su se i našle na stazi, vrlo brzo nestanu, najčešće i prije nego ih netko zamijeti. Ako zmiju i zamijetite, najbolje ju je zaobići i ne dirati ju. Hvatanje zmije rukom najčešće završava ugrizima, ako je uopće uspijete uhvatiti. Osim toga, sve su naše zmije zaštićene i ne smije ih se uznemiravati, dirati ni ubijati.
Posebno nije pametno, ako se na putu nalazi srušeno deblo, zagaziti izravno preko njega na drugu stanu, ako se druga stana ne vidi – zmije se znaju zavući u procjep između debla i zemlje. Uz to, u područje u kojem sumnjate da ima zmija ne ide se u cipelama za „špicu“ nego u cipelama za planinarenje. Malo je vjerojatno da poskok i riđovka mogu izravnim ugrizom probiti i modnu cipelu, ali zašto riskirati?
Ako smo u rijeci ili jezeru, bezbrižno plivamo i uopće ne mislimo za zmije! Jer, u rijeci i jezeru najčešće možemo naći bjeloušku ili ribaricu, a obje su potpuno bezopasne, osim ako niste prava riba (dakle, ne po horoskopu). Ne grizu čak ni ako ih se uzme u ruku. Doduše, oprezni morate biti dok ste na obali, jer uz obalu, u ovisnosti o tome gdje je rijeka ili jezero, znade biti i otrovnica. Na pr. uz Mrežnicu se, na nekim dijelovima vrlo blizu rijeke, mogu naći poskoci.
Ugrizla vas je zmija – što učiniti
Opasni su samo ugrizi zmija otrovnica. Poskok je jako otrovan i poneki ugriz, posebice ako se ne liječi, znade završiti i smrću. Otrovi naših zmija uglavnom su hemotoksični – izravno razaraju tkiva i izazivaju poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol od uboda zuba i oticanje. Ono se ubrzano šiti od mjesta ugriza te može zahvatiti čitavu ruku ili nogu. Kasnije dolaze krvni podljevi, nesvjestica, povraćanje, a ponekada i “žmarci” na mjestima udaljenim od ugriza. Ako se ubrzo nakon ugriza javi nesvjestica, ubrzan rad srca, oticanje usnica, područja oko očiju ili čak gušenje ugriženog treba odmah prebaciti liječniku, po mogućnosti u najbližu bolnicu. Zapravo, mnogi se znanstvenici i liječnici slažu da prava opasnost zmijskog otrova leži u njegovoj alergenosti. Alergijska reakcija može čovjeka usmrtiti brže nego sama toksičnost. Statistički, oko 1/3 ugriza otrovnica su takozvani suhi ugrizi, to jest
otrovnice ne ubrizgaju otrov. Znat ćete po oteklini. Ako do nje dođe ranu zamotajte u prvi zavoj i pravac doktor.
Često se može pročitati da ranu treba zarezati i isisati. Potpuno krivo! Zarezivanjem se samo pogoršava stanje. Ranu možete eventualno podvezati kako biste spriječili širenje otrova u tijelo, ali ono mora biti izvedeno tako da ne ometa optok krvi, a sprječava, barem djelomično, kretanje otrova. Teško ga je dobro izvesti pa se ne preporuča. Alkohol širi krvne žile i samo ubrzavanja širenje otrova. Ne pijte nikakav alkohol nakon zmijskog ugriza, čak ni za hrabrost!
Što se tiče brzine reakcije na ugriz otrovnice, ključna riječ je “brzo”. Čak i ugriz vrlo otrovne zmije, kakvih u Europi nema, može se preživjeti uz adekvatnu liječničku njegu s relativno malo posljedica, piše Ordinacija.hr.
Zmija vam je ušla u kuću
Ukoliko zmiju pronađemo u stambenim prostorima, najbolje je pozvati veterinarsko-higijenski servis. Najčešće se radi o neotrovnicama koje samo traže skrovište od sunca. Što se tiče priča o ugrizima iz cijevi sanitarija one su relane otprilike toliko koliko je realno da vas dok šećete pogodi meteor. Događalo se, isto kao što se događalo da se zmija nađe u zahodu dok vi obavljate veliku nuždu, pa vas ugrize za stražnjicu ili, još gore, za nešto drugo. Uostalom, znate li koja je najotrovnija zmija na svijetu? Ona koja vas je upravo ugrizla!
