Zbog tumora kostiju lani je ostala bez noge, ali stiže u Zadar trčati za one koji ne mogu!

Zbog zloćudne bolesti ostala je bez noge, a motivaciju da ponovno ne samo hoda nego i trči dala joj je upravo utrka ”Wings for Life”.

U Hrvatskoj je ona jedina žena amputirane potkoljenice koja trči. Ne trči, već sprinta.

A bez noge je Maja ostala prije samo godinu dana zbog zloćudnog tumora kostiju.

“Bio mi je šok kad su mi rekli da će morati amputirati nogu, ali kad sam napravila taj klik u glavi da nije smak svijeta, dalje je bilo super. Trajala je nekih 10 minuta borba sama sa sobom, ali sam shvatila da nema dalje. Ili glava ili noga. Tako da radije noga”, kaže Maja Drobnjaković.

Iz bolnice je izašla bez štaka, a kako je cijeli život sportašica, to je odlučila i nastaviti. Počela je trenirati odbojku, a onda se odlučila za trčanje.

“Svojim protetičarima, ja sam inzistirala da probam protezu za trčanje i dali su mi da probam, i to je bilo to. Rekla sam da idem s njom doma”, kaže Maja.

Protezu je dobila – a onda je uslijedila i veliku motivacija za trčanje – Wings for Life. Prijavila se na najmasovniju humanitarnu utrku jer je odlučila trčati za sve one koji to ne mogu.

“Prošle godine mi je bilo najteže. Stvarno sam bila u krevetu, nisam mogla ustati, a kako se cijeli život bavim sportom, to mi je bilo strašno. Znam kako je ne moći trčati, a s obzirom na to da sada mogu, želim trčati za one koji ne mogu”, rekla je Maja za Dnevnik.hr.

Pravog trenera ima tek tri tjedna, a ovo je izazov i njemu jer s osobama poput Maje dosad nije radio.

“Ona mi daje dodatne informacije ako joj ležište smeta, žulja je i nekako skupa pričamo o tome što bi mogla napraviti, što možemo prilagoditi”, kaže Majin trener Damjan Sedić.

Sa smiješkom dolazi u Zadar
Maja ne planira stati trčati nakon Wings for Life. S proteze za jogiranje prijeći će na onu za sprintanje.

“Zapravo me malo žulja tu ležište, ali sve je to normalno. I malo ovaj lijevi zglob zeza”, kroz smijeh priča Maja.

Sa smiješkom će ove nedjelje doći i u Zadar. To će joj biti prva velika utrka nakon operacije, i nije moglo bolje. Jer poseban je osjećaj trčati među 8500 sudionika s istim ciljem – da se pronađe lijek za ozljede leđne moždine.

Feed me
Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...