U četvrtak, 10. svibnja u 19 sati, u HNK Zadar mladi pisac Jure Karamarko predstavlja roman “Zara”.
Ova priča o ljubavi i košarci već je pobrala odlične kritike te simpatije zadarske publike.
Uoči prve promocije nakon deset godina pisanja, porazgovarali smo s autorom spomenutog djela.
Tko je Jure? Čime se bavi, posebice kada se ne bavi pisanjem?
Imam 32 godine. Pišem već 10 godina. Kada ne pišem bavim se ozbiljno marketingom za ugostiteljstvo. Taj posao mi je strast i opsesija tako da sam u tome po cijele dane.
Kada se rodila ljubav prema pisanju?
Sve je išlo nekako lančano. Ekspanzijom blogova tamo 2008. godine sam počeo pisati i ti tekstovi su bili dosta čitani tada. Znalo je biti i po 10.000 ulaza na blog u danu tako da sam tada već počeo pisati više i češće. Te godine (2008) taman kada se u Zadru odigrala posljednja utakmica u Jazinama napisao sam knjigu “Posljednja generacija istoka” o posljednjih 8 godina navijanja moje generacije.
Predstavljaš roman Zara. Za koju publiku je pisan? Mogu li u njemu jednako uživati i tinejdžeri i starija generacija?
Mišljenja sam da je Zara moj prvi roman koji mogu čitati sve generacije. Svi moji romani do sada pisani su za specifičnu publiku. Za ljude usko vezane za navijački pokret i praćenje sporta. Zara je jedna totalno drugačija priča. Da, ona je vezana uz navijačku tematiku. Temelj priče je Zadar i košarka ali priča je puno dublja. Prvi puta sam se u svom pisanju zaigrao sa životima, sa sudbinama ljudi i ispalo je jako dobro.
Koliko si dugo pisao spomenuti roman? Kako izgleda proces stvaranja?
Proces nikada ne mogu predvidjeti. Recimo roman Grafičar sam napisao 2012. godine u svega dva dana i dvije noći. Pročitan je preko 7.000 puta na području Ex Yu i mogao sam na brzinu odmah pisati nastavak a ja sam nastavak smišljao pune dvije godine. Tek tada sam napisao roman Genova. Najčešće mi klikne radnja za sami početak priče. Odmah tada imam u glavi i kraj a onda samo širim radnju, događaje itd. Roman Kradljivci snova sam napisao u desetak dana. Zara je malo drugačija ipak. Bilo me je malo strah jer je ipak tema lokalna, veže se uz Zadar a znamo kakav je ovo grad. Napravi nešto krivo i gotov si. Nećeš se nikada spasiti. Imao sam izbor ne pisati ništa i biti u miru ili napisati nešto, ali da bude baš vrh. Tako da sam o Zari malo duže mozgao prije paljenja laptopa. Proces od bar desetak dana intenzivnog razmišljanja a onda kad je krenulo dogodilo se brzo. Nekih pet, šet dana i isto toliko noći tipkanja. Znao bi tipkati do osam sati u jutro, otuširati se i odmah ići na posao. Kada kreativni nagon krene žao mi je ići spavati jer uvijek imam osjećaj ako prave misli ne prenesem isti tren na papir da će sutradan one biti drugačije i da forma neće biti onakva kakvu sam zamislio.
Koliko je tebi košarka važan aspekt života i kada se dotičemo toga, kakva je današnja situacija na lokalnoj razini? Ima li navijačke strasti?
Navijačka strast u Zadru je postojala, postoji i postojat će sve dok bude na terenu pet momaka s loptom u rukama i s dresom na sebi. Meni je košarka osam godina bila marenda, ručak i večera. Nije mi bila način života nego život. Danas sam to sveo kako je život išao na jedan obrok da budem slikovit. Kada mogu idem, kada ne mogu zbog posla, obaveza i života ne stignem. Tako taj proces najčešće ide ali nema straha jer baš danas je uz klub nikad jača generacija navijača koju je ovaj grad dao tako da smjene generacija idu baš onako kako treba.
Je li “pero” užareno? Pišeš li dalje?
Trenutno pišem ali ne navijačku tematiku. Nedavno sam napisao svoj prvi roman izvan te tematike, Padobran. Reakcije su jako dobre i sada mi golica maštu želja da napišem još koji u drugim pravcima, za široku publiku. Evo kada ste se već javili sa ovih par pitanja bit ću toliko slobodan da onda s vama podijelim prvi puta informaciju da roman Padobran ide na britansko tržište za desetak dana na engleskom jeziku a svega par dana iza preko Amazona ide u prodaju za cijeli svijet. Inače, na Amazonu se već prodaju moja dva romana na Engleskom (Grafičar, Kradljivci snova). Padobran će biti treći po redu. Roman koji sada pišem zove se “Opušak s mirisom parfema”.