Emilija Kokić o pobjedi na Eurosongu: “Prije početka sam se samo nadala da se nećemo osramotiti, a mi smo pobijedili”

Iz današnje perspektive nekako mi se čini da mi je sve u životu došlo slučajno, pa i ta pobjeda na Euroviziji. A to mi je obilježilo karijeru, pa i život, rekla nam je Emilija Kokić (49).

Zadarska pjevačica jedina je naša pobjednica na Eurosongu. S grupom Riva pobijedila je u Lausannei 1989. godine. Njihova pjesma ‘Rock me’ osvojila je 137 bodova i Europu.

– To mi je sve bilo nestvarno, uopće nisam znala da smo pobijedili, kao da imam neku crnu rupu. Pratila sam bodovanje u početku, a kad smo počeli dobivati najviše ocjene, dvanaestice, nisam bila ničeg svjesna. Pa prije početka sam se samo nadala da se neću osramotiti, a mi smo pobijedili – prisjeća se Emilija za 24sata.

Kaže da ničeg nije bila svjesna, pa je nakon proglašenja počela pjevati na engleskom. Nitko od ekipe to nije znao jer takvo nešto, pobjedu, nitko nije očekivao, pa nisu ništa posebno ni planirali.

– Doček u Zadru bio je nezaboravan. Jedva smo se probili od aerodroma do centra. Takvu čast rijetki dožive, toliko ljubavi i pažnje koju smo tad osjetili – rekla nam je Emilija. Švicarska je obilježila Emiliju Kokić. S bratom i roditeljima preselila se iz Zadra u Zürich kad je imala četiri godine. Tamo je išla u vrtić i tri razreda osnovne škole.

– Bilo mi je prekrasno, već je tad njihovo školstvo bilo vrhunsko, od predavanja, načina nagrađivanja, ocjenjivanja i motiviranja. Vodili su nas na predstave, prvi put kod zubara… Školstvo im je bilo idealno. Sva su djeca skijala dobro, osim mene, ja sam radije išla na bazen, kao prava Dalmatinka – rekla je Kokić.

U to je doba počela pjevati. Uzela je majčinu kuhaču, popela se na stol i zapjevala. Na repertoaru je uglavnom bila Tereza Kesovija i ABBA.

– Vidjela sam da se svi smiju i to mi je bilo drago. To su, zapravo, moji glazbeni počeci – otkriva.

Uslijedio je šok kad se s deset godina morala vratiti u Zadar. Priviknula se na ljude, kulturu, naučila njemački… Kaže da je bila odlična učenica, a odlikašica je bila i izvan škole, roditelji nisu s njom imali nikakvih problema. Baš je postala punoljetna kad je počela njena pjevačka karijera. I to je, ispada tako, bilo slučajno.

– Bila sam s bratom na svadbi na kojoj je pjevala grupa Riva. Kako sam ja voljela pjevati, zamolila sam ih da otpjevam pjesmu s njima. Dopustili su mi i, kad su me čuli, pozvali su me da im se pridružim na ljetnoj turneji – kaže Emilija.

Majka je samo vrištala

To su ljeto tri mjeseca svirali u Zatonu. Prije toga je triput pobijedila na natjecanju amatera pjevača. To nije promaknulo Rajku Dujmiću, koji je čuo da ‘u Zadru ima jedna dobra mala’. Dao si je truda i otišao ih poslušati uživo, pa im ponudio pjesmu, bila je to ‘Rock me’. Stevo Cvikić je napisao stihove, a Dujmić ju je uglazbio.

– Rekao je da ima pjesmu koja bi nam mogla biti zanimljiva. I to nam je sve jako brzo došlo, morali smo se snalaziti u hodu. Rajko je vjerovao u nas i prijavio nas na Jugoviziju, na kojoj smo pobijedili. Odjednom nam se promijenio život. Nikako se nisam mogla priviknuti na popularnost, da me ljudi gledaju, nije mi bilo jasno zašto zure u mene – kaže pjevačica.

Emilija je upisala i Filozofski fakultet kad je rekla roditeljima da bi ona bila pjevačica. Majka Marija ju je podržavala, a otac Vice nije bio sretan. Činilo mu se nesigurno, želio je da završi fakultet i zaposli se, po mogućnosti, u državnoj firmi.

– A tko bi vjerovao djetetu od 18 godina koje se odjednom sjetilo da želi pjevati?! Završila sam prvu godinu, a onda je došla pobjeda na Euroviziji i to je bilo to od mog studiranja – otkriva nam Emilija. Otac je promijenio mišljenje nakon velike pobjede u Lausannei. Vraćali su se preko Züricha, a tamo ju je dočekao s velikim buketom cvijeća.

– Majku sam nazvala i počela vrištati, a vrištala je i ona. Otac me ponosno čekao s cvijećem, bilo mu je jako drago, a posebno kad su Švicarci objavili da je to djelomično i njihova pobjeda jer sam odrasla u Švicarskoj – rekla je Emilija.

Financijski tad nisu previše osjetili pobjedu na Eurosongu, no otvarala su im se mnoga vrata. Potpisali su ugovor i snimili dvije pjesme sa švicarskom producentskom kućom. Pjesme je napisao Per Gessle, tekstopisac i gitarist grupe Roxette…

– Te pjesme su snimljene, ali nisu nikad objavljene. Već smo živjeli u Zürichu, ali tad je počeo rat. Nismo mogli živjeti tamo i pjevati, a s druge strane slušati o strahotama koje se događaju u našoj zemlji i našem gradu, a Zadar je bio jako bombardiran. Rat nas je koštao inozemne karijere – kaže Kokić.

Nakon povratka u Zadar svirali su uglavnom na humanitarnim koncertima, no ubrzo su se dogovorili pauzirati. Ta je pauza trajala predugo i Riva se više nije okupila. Emilija je krenula u solo karijeru.

– Suradnja s Mirom Buljanom bila je odlična. Imala sam nekoliko hitova, poput ‘Javi se’, pa ‘Vlak’, što pjevam s Ninom Badrić… Sad već šest godina vodim školu pjevanja i uživam radeći s ljudima raznih generacija – dodala je Kokić, koja je od 2013. u braku s Miljenkom Kokotom. Izjavila je svojedobno kako ‘pilić nije na vidiku’.

– I nije. Čini se da mi ipak nije suđeno biti majka – dodala je Emilija.