2. bojna 9. gardijske brigade “Termiti” osnovana je kao samostalna 84. gardijska bojna HV-a sa sjedištem u Zadru 1994. godine po zapovjedi Ministra obrane Gojka Šuška.
Iako tada, uz prvi hrvatski gardijski zdrug najmlađa postrojba HV-a, u isto vrijeme je, baš kao i zdrug bila jedna od najelitinijih i najiskusnijih. Okosnicu ove postrojbe činili su prekaljeni ratnici iz svih gardijskih brigada HV-a, bojne Zrinski, specijalne policije, 9. bojne HOS-a, 159.-te 112.-te brigade HV-a, te 7. i 134. domobranske pukovnije HV-a. Ovaj koktel iskusnih i prekaljenih ratnika dodatno je ojačan, osvježen i osnažen mladim dragovoljcima koji su prošli ročni sastav, te se nakon rigorozne selekcijske obuke pridružili postrojbi koja je time dobila novi polet i snažan i eksplozivan spoj mladosti i iskustva.
Bojna je bila lako-jurišna, bez pratećeg oklopa, i njena namjena bila je biti “špicom” ili udarnom šakom koja je imala zadaću probijati crte neprijateljske obrane i stvarati preduvjete za uvođenje teških konvencionalnih snaga.
Zapovjednik ove bojne bio je legendarni hrvatski branitelj, pukovnik Ivica Arbanas, poznat i po tome što je bio prvi ratni zapovjednik obrane Vukovara, te čovjek koji se može podičiti ratnim putem koji malo tko ima: prva pobuna u svezi zauzimanja policijske postaje u Pakracu u ožujku 1991. zatim krvavi Uskrs na Plitvicama gdje je Arbanas bio u autobusu koji je pogođen tromblonom ali na sreću i uz Božju pomoć nije eksplodirao, zatim Vukovar, Vinkovci, Posavina, Maslenica, Velebit, Livno i Dubrovnik.
Ratni put same postrojbe počinje u Velebitu, gdje bojna drži crte na položajima Bukva – Bukovo pleće – kota 1183 – Božića Vršine.
Početkom srpnja 1995. godine dio postrojbe predvođen 3. satnijom prebačen je Livanjsku bojišnicu, gdje postrojbama HVO-a pruža pomoć u čuvanju prve crte koje se nisu ustabilile nakon operacije Skok 2. na planini Šator. Budući da crte bojišnice nisu bile posve stabilne, to je u pravilu posao za diverzante i izvidnike protivničke strane da pokušaju s par diverzija dodatno destabilizirati naše crte i odbaciti nas natrag do Livna. Međutim, kako su u to vrijeme naše obavještajne službe funkcionirale kao švicarski sat, mi smo imali informaciju da Srbi spremaju diverziju, i stoga je zapovjednik ZP Split, general Ante Gotovina, toj postrojbi Termita dao zadaću da mi preventivno napadnemo njih. Ta zadaća je vrlo uspješno odrađena. Nakon odrađivanja te zadaće postrojba se vraća u Velebit, ali u roku od par dana ponovo, ovaj put čitava bojna, vraća se u Livno kako bi sudjelovala u operaciji “Ljeto 95”.
Operaciju “Leto 95” koja je počela 25. srpnja 1995. nosila je 7. gardijska brigada HV-a koja je brzo probila lijevi bok srpskih snaga, a na desnom boku prvi hrvatski gardijski zdrug i 81. gardijska bojna iz Virovitice također su odradili svoj dio zadaće zauzevši pritom najjači srpski položaj zvan “Talijanov vrh”. U sredini su napadale 9. bojna HOS-a i specijalna policija MUP-a Herceg-Bosne uz pomoć 3. gardijske brigade HVO-a i oni su zapeli na komunikaciji za uzvišenje Nos. U tom trenutku general Gotovina, načelnik Glavnog stožera general Červenko i Vrhovni zapovjednik dr. Tuđman, u igru uvode Termite. Prvotno je bilo zamišljeno da se odradi vrtoletni desant u dubinu neprijateljskih snaga, te da se ta njihova crta nađe između naše dvije vatre. Međutim, taj plan je odbačen kao prerizičan, te Termiti čine ono za što su bili najbolje obučeni, a to je doći protivniku iz onog pravca odakle ih nikad ne bi očekivao. Tako su se Termiti spustili strmom padinom na kojoj nije bilo ispod 30 stupnjeva nagiba, a na nekim mjestima to je bila gotovo okomica. Ipak Termiti dolaze neprimjetno, služeći se zvukom naše topničke potpore te puškaranja između pripadnika 9. bojne HOS-a i srpskih snaga na boku na kakvih 20-30 metara od neprijateljskioh rovova. U tom trenutku dolazi do okršaja, i Termiti izvode klasični juriš u kojem su snage VRS-a doslovno pregažene, a njihove linije polomljene. Nakon spajanja s 9. bojnom HOS-a taj dio zadaće bio je gotov, put u Bosansko Grahovo bio je otvoren, a svaki izučeni strateg zna da je Knin zapravo pao onog trenutka kad je palo i Grahovo, a tehnički, to se dogodilo 26. srpnja 1995. godine.
Nakon te uspješno odrađene zadaće Termiti se vraćaju u Velebit, gdje 4. kolovoza 1995. godine zajedno sa specijalnom policijom MUP-a RH oslobađaju okupirana područja u operaciji Oluja.
Pravac djelovanja Termita u Oluji bio je: Sedlo – Alanska cesta, lijevi obuhvat Oščenice, Male jasle – Prosenjak – Muškovci – Obrovac – Žegar – Golubić – Gračac – Omščica – Srb.
Nakon operacije Oluja 2. bojna 9. gardijske brigade Termiti upućuje se na sam jug Hrvatske, u Cavtat, sa zadaćom odvraćanja svakog pokušaja srpskog prodora od Trebinja prema Dubrovniku, a po potrebi, ukoliko bi Dubrovnik bio žestoko iz osvete granatiran iz BiH, prodor i zauzimanje Trebinja, Lubinja, Nevesinja, Gackog i dovođenje Bileće u poluokruženje čime bi Dubrovnik bio potpuno osiguran. Za takvu intervenciju ipak nije bilo potrebe jer Dubrovnik nije napadan, a uskoro je u Daytonu dogovoren kraj rata.
Postrojba je imala dva poginula pripadnika u ratnim djelovanjima. Dejan Nikpalj poginuo je 26. srpnja 1995. u operaciji “Ljeto 95” na planini šator, a Senad Župan 4. kolovoza 1995. u operaciji Oluja na planini Velebit. Obojica su poginula na junački način, i takvim junaštvom kako se ne viđa ni u filmovima, piše hrvatskonebo.com