Marko Vučetić koji je u Sabor ušao s liste Mosta nezavisnih lista, nedavno je svojim govorom o Istanbulskoj konvenciji oduševio hrvatsku javnost. Ubrzo nakon toga najavio je odlazak iz politike.
“Danas, iako je mali protok vremena od ratifikacije Istanbulske konvencije, zasigurno možemo utvrditi da su žene i dalje žene, da su muškarci i dalje muškarci, da je RH i dalje RH i da nije skliznula u podzemlje te da je, što je jedino bitno, izdvojeno nasilje kao globalni problem protiv kojega ćemo se boriti na globalnoj i nacionalnoj razini”, kaže Vučetić u razgovoru za Al Jazeeru.
“Uistinu je neshvatljivo da se svi slažemo kako nasilja ne smije biti, ali se potom odmah žustro raziđemo oko načina ostvarivanja nenasilnih odnosa. Hrvatsko društvo je duboko podijeljeno, Špiro Marasović je ponudio jedno zanimljivo objašnjenje. On, naime, smatra da je to refleks relativno nedavnog života u Jugoslaviji u kojoj su se pripadnici hrvatskog naroda osjećali kao podstanari. Taj refleks podstanarstva zadržan je i formiranjem Republike Hrvatske, samo što se sad dijelimo na Dalmatince i Slavonce, ljevičare i desničare itd.
Osim toga, ne smijemo smetnuti s uma da u mnogim elementima podržavamo koncept nacionalne države 19. stoljeća, a tada se lako upustimo u vode svojevrsne prisilne politizacije i isto tako prisilne nacionalizacije mnogih problema, pa čak i samog nasilja jer nam je, kad se dovoljno ostrastimo oko neke teme, sama država u pitanju upravo na toj emocionalno podignutoj temi. Još kad se jave tzv. suverenisti, zajamčena je dugotrajna rasprava, nabijena ‘domoljubnim’ elementima.
Kad bismo shvatili da u 21. stoljeću država nema isključivu vlast nad građanskim pravima, jer je čovjek, zahvaljujući globalizacijskim procesima, građanin neke države, ali i građanin svijeta, ironija preuzima glavu ulogu u dohvaćanju smisla tih naših burnih i potpuno promašenih, našem dobu nevlastitih rasprava. Kad stvorimo građansko društvo, u punom smislu riječi, društvo koje neće biti zatvorenog tipa, ove inhibitorne boljke ostat će trajno iza nas. Zbog navedenih razloga, nužno nam je, prije svih ostalih reformi, provesti društvenu reformu”, priča Vučetić.
Najavio je odlazak iz politike.
“Politika je plemenita i odgovorna aktivnost, shvatili su to mnogi mislitelji, ali možda je to ponajbolje slikovito pokazao Aristotel. Liječnik može upropastiti jednog čovjeka, političari mnoge ljude. Politika je pitanje istine, ona stvara i uređuje istinu javnog života, a ta istina utječe na svakog pojedinca. Politikom bi se trebali baviti oni koji shvaćaju vrijednost politike za javni život, a takvih ima. Politikom se ne bi smjeli baviti oni koji shvaćaju vrijednost sebe u politici, a i takvih ima”, kaže.
Osvrnuo se i na to što je hrvatska desnica i dalje opsjednuta Jugoslavijom.
“Hrvatska treba napustiti političku paradigmu koja ju je dovela u poziciju iseljavanja i krizu opstanka društva. Smatram da radikalne desne opcije nisu svjesne parodijske situacije u kojoj se nalaze. One, naime, utjelovljuju posljednju fazu ideje jugoslavenstva jer im, u njihovom misaonom sklopu, nacionalno opstaje samo u relaciji prema neprijatelju te nacije s kojim su nekad bili u istoj državnoj zajednici, a zar to nije život u jugoslavenskoj zajednici i nakon Jugoslavije? Nadam se da ćemo prihvaćanjem nove političke paradigme prepoznati pozitivni značaj globalizacijskog procesa koji nam pruža istinsku razvojnu šansu, kao i da ćemo prepoznati značaj i privilegij slobode male države i malog naroda. Tada nećemo pronositi niti kompleks inferiornosti niti kompleks superiornosti, nego ćemo demonstrirati vlastitu autentičnost i otvorenost”, kaže Vučetić.
