Marko Vučetić: “Hrvatsku politiku promatram kao knjigovodstvo smrti, a na popisu stanovništva sam se izjasnio kao transhrvat”

Mostov zastupnik Marko Vučetić u Pressingu Petra Štefanića komentirao je svoj inspirativan govor u Saboru o ratifikaciji Istanbulske konvencije i druge aktualne političke događaje.

Kako tumačite oduševljenjem vašim nastupom u vezi Istanbulske konvencije?

Da bi čovjek bio primjećen potrebno je da se stvori tenzija. U ovom slučaju je stvorena tenzija i to tenzija da se sakrije ono što je već tisućljećima prisutno, a to je da omalovažavamo ljudsko koje se ostvarilo u ženskom. Naše društvo je bilo izloženo metafizičkim prisilama, imao sam osjećaj da smo izloženi vještičjem kotlu i svi čekamo što će se izroditi jer smo u raspravama, koje nisu bile racionalne, čuli da se odvaja rod od spola i da ćemo taj “rod” susresti na ulici i da će nam promjeniti ljudskost. Da se uistinu odvijalo ono što su objavitelji roda govorili, naše uličice bi trebale biti prazne. Svi koji su zagovarali da se Konvencija ne ratificira jer će izroniti nečovjek bi trebali sada nakon ratifikacije biti zatvoreni u kućama bojeći se da će ih taj odvojeni rod svladati na ulici i vratiti kao izmjenjena bića. Ironiziram malo cijelu situaciju.

Je li vas iznenadila reakcija na govor?

Iznenadila me jer sam imao puno boljih govora, ali nisam imao govora o osjetljivijoj stvari jer je bio govor o nasilju i nasilju nad ženama. Interes javnosti se usmjerio prema govoru i govorniku, a ne onome što je izgovoreno pa me to dijelom i zabrinulo.

Nastupili ste sa filozofijskim diskursom koji nije prihvatljiv širim masama. Mislite li da vas razumiju s tim filozofskim nastupom?

Jasno mi je da je ova praksa neobična i da mnogi prestanu biti ono što su bili u pretpolitičkom životu. Odbio sam djelovati kao kreatura, što neki čine, i govorim onako kako sam govorio i prije ulaska u Sabor.

Mislite li da ste precijenili publiku kada nastupate na taj način?

Građani su razumjeli moj govor i solidarizirali su se sa tim govorom. Bitno je da u našoj komunikaciji bude zastupljena istina, a ljudi su prihvatili su filozofiju kao medij govorenja istine.

Što su vam rekli iz Mosta?

Dobio sam samo pohvale, ali se nisu svi izjasnili. Pohvalili su me oni koji su bili za ratifikaciju. Svoju ulogu nezavisnog zastupnika sam shvatio tako da mi nitko neće određivati kakve političke ću provoditi ili zastupati.

Slažete li se da je Most desnica?

Ako se radi o stranačkom Mostu, bit će potrebno da kažu što je. Nije moguće opstajati u stranačkom smislu, a da se jasno ne kažu stavovi. Kada sam 2016. godine ulazio u Most, on je bio između udruge i stranke u nastanku.

Osjećate li se ugodno u Mostu?

Osjećam se savršeno ugodno jer ne robujem tome da me određuje mjesto. Određuje me misao koja mora biti nezavisna. Uvažavam stranački Most kao stranku. Svjetonazorska pitanja u zakonodavnom tijelu ne postoje. Sabor ne donosi preporuke za lijepo ponašanje ili koje ćemo kultove njegovati. Njegov zadatak je zakonima urediti društvo. Htio bi da svi oni koji misle da Sabor počiva na svjetonazorskim postavkama i da se svakih 15 godina pozivaju na savjest… Protiv sam toga kao i što sam protiv toga da se u zakonodavno tijelo unosi svjetonazor.

Prozivate li Crkvu?

Ako se radi o Katoličkoj crkvi, ona je univerzalna. Pogledajmo kao se ona odnosila u Njemačkoj ili Italiji i kakve je imala stavove. Ukoliko slušam glasove hrvatskog klera onda bi trebao glasovati protiv ratifikacije, a u tim državama za. Zalažem se da uvažimo proces sekularizacije i da u političko tijelo ne uvodimo antireligiju, a u crkveno tijelo antipolitiku. Skup u Splitu je bio antireligijski skup jer je bio dijelom politički.

Netko bi mogao reći da ste pretenciozni i da nastupate kao prorok. Koja je razlika između vas i drugih koji nastupaju s moralističke pozicije?

Temeljna distinkcija je što su oni moguće nastupali kao proroci i kao proroci vlastitih vještina. To su bile vještine osvajanja sljedećeg mandata. Javno sam rekao da neću dalje ići u izborne utrke nakon ovog mandata. Politiku definiram kao područje nemoći. Volio bi sudjelovati u politikama koje ostvaruju ciljeve. Hrvatski politički sustav je sada takav da imamo županija, gradova i općina da ih ne možemo ni prebrojati. U tome se generiraju svi problemi. Nitko ne želi reformirati javnu upravu, zdravstvo, školstvo.

Potrebno je razviti novi sustav, da u zdravstvu uvedemo centre izvrsnosti. A mi robujemo gradovima i županijama od kojih svaki žele imati svoju bolnicu. Hrvatsku politiku promatram kao knjigovodstvo smrti. Samo zbrajamo bilance vlastite smrti. Glavni problem u Hrvatskoj je što nemamo razvijeno građansko društvo i svijest. Moramo razvijati politiku da svi hrvatski građani budu građani svijeta. Osim geografije prostora živimo i geografiji ideja. Mi u Hrvatskoj nemamo građansku svijest. Nismo u stanju izgraditi državu i institucije koje funkcioniraju.

Tko je odgovoran za tu situaciju?

Htio bi da se pojave domoljubi koji će shvatiti da se domoljublje u 21. stoljeću pokazuje kroz funkcioniranje institucija, a ne kroz razvijanje mitomanije. Militantni diskurs je sveprisutan, ali ja ugasim tu ideju. Ne znam kako je moguće da netko neprestano bude glasnogovornik onoga što je prošlo.

Prozivaju li vas kada nedovoljno dobrim Hrvatskom?

Na popisu stanovištva sam rekao da sam transhrvat. Definirao sam svoje identitete pa i nacionalni identitet, ali sam ih nadišao. Etnobiznismen ne može biti pripadnik nacionalne manjine. Manjina mora biti pozitivno diskriminirana, a moramo težiti tome da ona više ne bude potrebna. Najopasniji su etnobiznismeni koji nastupaju s pozicije nacionalne države i bacaju u ekstazu pripadnike većinskog naroda. U Hrvatskoj je najteže biti čovjek koji propituje vlastite pozicije. Mi smo zemlja u nestanku jer Hrvatsku napuštamo. To ne bio bio problem jer im je to izbor, to mi ne smeta. Država mora skrbiti o vlastitim građanima. Mlada smo država i trebamo pod hitno izgraditi građansku svijest, a ona se očituje u tome da mogu napustiti državu, a oni koji su tu da osjete skrb države.

Kako se definirate svjetonazorski?

Mene zanima distribucija pravde pa sam metodički socijalno osjetljiv ljevičar.

Treba li u Hrvatskoj promjeniti izborni sustav?

Izborne jedinice nisu dobro složene, trebala bi biti jedna izborna jedinica. U zemlji od 4 milijuna stanovnika ne trebaju nam bajke da nam treba decentralizacija u zdravstvu i školstvu.