Na današnji dan prije točno deset godina, 3. travnja 2008. godine, Hrvatsku je potresla smrt mladog nogometaša Zadra Hrvoja Ćustića. Tragedija je to koja je zauvijek obilježila hrvatski nogomet i HNL.
Jakov Surać, bivši igrač Zadra prisjeća se prerano preminulog kolege, progovara o sigurnosti današnjih terena i inicijativi da zadarski nogometni stadion nosi ime našeg” Dvanaestog anđela”.
– S Hrvojem sam se dobro poznavao. Porijeklom smo iz istog sela, a pratili smo se i u igračkom smislu. Ja sam dvije godine bio u Zagrebu kada je i on potpisao za klub u metropoli. Zvao sam neke ljude koji su tada bili odgovorni za njega, ukratko vodio brigu o njegovoj asimilaciji u novom gradu i klubu… Hrvoje je kasnije promijenio par klubova i potom se vratio u Zadar. Tada se dogodila ta strašna tragedija…
A ona se dogodila kada je Hrvoje u žaru borbe, nadmećući se za loptu s protivničkim igračem Tomislavom Jurićem, pao i glavom udario ubetonski zid. Zadobio je nagnječenje mozga i frakturu lubanje. Dugo se prozivalo odgovorne kako je moguće da je betonski zid toliko blizu aut-linije…
– Svi znamo kako HNS nije imao iste kriterije za sve, licence su se davale kroz prste… Nisu dovoljno čvrsto prisiljavali klubove da se drže nekih standarda. S druge strane, nitko od nas nikada nije naslučivao da bi se ovdje mogla dogoditi ozbiljna tragedija. Svakodnevno smo tu trenirali, padali, ozljeđivali se; sve što ide sa sportom, ali nikada nije došlo do ozbiljnije povrede nikoga od nas… Do jednom… Sa zadovoljstvom mogu kazati kako je danas Stadion sto posto siguran teren. Na zid je stavljen stiropor, zapadna tribina je srušena, teren se proširio, golovi su maknuti na zapadnu stranu čime smo iza njih dobili jedan respektabilan prostor.
Stadion bi, nema dvojbe, trebao nositi ime 24-godišnjaka kojeg Zadar ne zaboravlja.
– Dugo se već priča o tome. Stalno je negdje u zraku. Kako smo se svi nadali izgradnji novog stadiona, držalo se kako bi bilo prikladnije njega nazvati po Hrvoju. Mislim kako danas svi vidimo da od toga ipak nema ništa, barem ne u nekoj bližoj budućnosti, pa sam zagovornik da postojeći stadion nosi ime našeg prerano preminulog kolege i prijatelja. Sam naziv Stadion nema neko duboko značenje, nosi ime kvarta i ne vidim nikakvu prepreku da ga mijenjamo…, zaključuje Surać.
