Povodom Dana Županije, iz Kluba vijećnika Akcije mladih i Mosta, kažu da razloga za slavlje nema. U nastavku donosimo dopis koji potpisuje Marjana Botić:
“Umjesto čestitke za Dan Zadarske županije, čiji je župan g. Longin uključen svojim zalaganjem, htijenjem i znanjem, zajedno sa ostalim prevažnim predstavnicima vladajućih i onih koji to službeno više nisu, a itekako jesu, u poslovanje luke Gaženice kao strateškog projekta za Zadar i Zadarsku županiju, ali od koje se Zadar i Zadarska županija sve više odmiču i peru ruke, šaljemo ovaj malo duži, ali nužan pregled najznačajnijih točaka, najznačajnijeg projekta ovog područja; luke Gaženica, o kojem uvelike ovisi gospodarska budućnost Zadra i Zadarske županije. Slično kao Emile Zola povodom afere Drayfus u svom poznatom J’accuse (Optužujem) za aferu Gaženica ponavljamo:
Sramota je…
… što ravnatelj Lučke uprave Zadar g. Škifić u medijima, docira oporbenim vijećnicima da ne znaju ovo i ono. Njegov bi posao bio znati o lučkom poslovanju i budućnosti Gaženice. Posao oporbenih vijećnika je upozoravati, pitati i poticati informiranje javnosti o onom što smatramo važnim za Grad, Županiju, Hrvatsku. Nama taj ravnatelj na naš zahtjev, štoviše ni ne daje javnim novcem (skupo) plaćene dokumente na uvid kako bi mogli saznati više o „poslu“ u Gaženici. Pitamo se zašto?
… što je ravnatelj Lučke uprave Škifić imao priliku na tematskoj sjednici saborskog odbora pred vladajućim i oporbenim vijećnicima iznijeti brojke, planove, obrazloženja koja bi dala bar donekle zadovoljavajuće odgovore na brojna pitanja o budućnosti Gaženice u slijedećih 20, a vjerojatno uz produženje 30 godina. Dao je jedno veliko ništa. Jer nažalost ne zna o tom poslu dovoljno. Jer je doveden da ga odradi onako kako mu je netko naložio i da doslovno preda Gaženicu i ode što prije sa scene u zaborav.
… što je na istoj sjednici predsjednik upravnog vijeća Lučke uprave Zadar g. Longin također umjesto o argumentima zašto je odlučio da se državna investicija koja sa prilaznom cestom vrijedi više od famoznog Pelješkog mosta, predaje na 20 i moguće još 10 godina na upravljanje baš toj turskoj tvrtki, odgovarao koliko govedine, junetine, krumpira, mrkve… ulazi u jedan cruiser!?
… tko nam vodi važne institucije, vijeća, odbore… jer su se uskoro svi i oporbeni i vladajući prisutni saborski zastupnici, (osim na „zadarsko farbanje“ naučene gđe. Perić), pogledavali jedva susprežući smijeh na takve „argumente“ neki od čuđenja, neki od jada, a novinari su se nakon više od par minuta nabrajanja živežnih namirnica otvoreno smijali. Ima na snimkama, a ima i u zapisniku jer je predsjednik Odbora pokušao uspostaviti mir i smanjiti žamor koji je na tematskoj sjednici zbog (pod)smjeha nastao.
… što se četvorka sa Pomorskog fakulteta koja je izradila posljednju u nizu studija gospodarske opravdanosti davanja koncesije u Gaženici, na tematskoj sjednici o Gaženici saborskog odbora za promet, pomorstvo i infrastrukturu uopće nije pojavila, a s druge strane u medijima se predstavlja vrhunskim stručnjacima i znanstvenicima. Radim na Sveučilištu, posao koji doduše nije vezan za znanost , ali znam dovoljno da oni kojima je jedini posao za koji su relativno dobro plaćeni, u šest ili uz produženja 7-8 godina doktorirati, a to ne naprave i zato moraju otići sa fakulteta, nisu baš neki znanstvenici i još manje stručnjaci.
… što su javnim novcem skupo plaćeni dokumenti tih studija izgleda nečiji lukrativni izvor prihoda, a ne javno dostupni dokumenti na raspolaganju, u primjereno poslovanju u 21.stoljeću u elektroničkom obliku, na web stranicama nadležnih javnih institucija, a koji daju odgovore na sva relevantna pitanja i nedoumice. Deplasirano je da nakon otkrivanja jedne od brojnih studija dobivamo obavijest da nam je ona Pomorskog fakulteta dostupna na web stranicama. Tražili smo naime tri relevantne studije gospodarske isplativosti. Jednu za teretnu luku Gaženica.
… da je u teretnoj luci Gaženica uz protivljenje tada 2015. samo Akcije mladih protuzakonito produžena prioritetna koncesija, pa je luka predana slovenskom taksistu sa kriminalnom prošlošću i sadašnjošću. Jedan od glasova koji su takvu koncesiju dozvolili sad je ni više ni manje sadašnji predsjednik upravnog vijeća LUZa koji sad gura za Hrvatsku financijski malo je reći nepovoljnu koncesiju za putnički promet. Moramo li reći da je promet u teretnoj luci Gaženica sad čak ispod nivoa koji je bio poratnih kasnih 90ih? Sramota je da je referenca takvog rada u upravnom vijeću teretne luke u Hrvatskoj umjesto za ispitivanje u nadležnim sigurnosno sudbenim institucijama, ulaznica za upravno vijeće višeg nivoa.
… što sigurnosno sudbene institucije u Hrvatskoj tako rade da se na prijave, dokumente, izražene sumnje i pitanja slabo i nikako ne referiraju. Za koncesiju putničkog prometa luke Gaženica istina nije za natječaj bitno koliko je studija prethodilo i što je u njima pisalo jer je presudna ona zadnja naručena, (pitanje je je li i posljednja obzirom da ne samo autori pomalo od nje bježe), ali bi sigurnosno-sudbene institucije itekako trebalo zanimati koliko su i zašto te prošle studije plaćane da bi se sakrivale u ladice i nikada primjenjivale.
… što je valjda svaki veći građevinski projekt u Hrvatskoj, a Gaženica sa prilaznom cestom svakako, pati od toliko megalomanski napuhavanih dodatnih troškova; od milijunskih konzultantskih usluga za razne „studije“ do onih par slojeva viška nasutog pijeska, šljunka, štoli (nismo ni građevinari po struci pa laički komentiramo rezultate gradnje i „gradnje“) na kojih tisuće metara kvadratnih, koji su skupo plaćeni, a koliko vidimo samo su podigli razinu pristanišnih rampi tako da ne mogu pristati sadašnji trajekti (ne znamo koji bi uopće mogli), pa se na svakoj rampi nalazi 400 000tinjak kuna vrijedan željezni ponton koji omogućava najobičnije korištenje rampe. Pet-šest pontona vrijednih sa održavanjem svaki oko pola milijuna kuna, koji se mijenjaju svaki određeni broj godina, obzirom da su željezni ne više od desetak. Što izgleda kao dobar izvor dodatne zarade ne zna se točno kome, ali sramota je da naručitelj projekta, izrađivač i nadzor nitko nisu odgovarali pred gore spomenutim institucijama za taj u Gaženici sitni propust. Bilo je nažalost i većih. Izlaze polako. Još polakše se otvaraju, a nezamislivo polako rješavaju. Što ćemo: pravda je spora. Ali dostižna. Kažu.
… što nekolicina koji ne prihvaćamo takvo stanje i trudimo se promijeniti ga nabolje ili bar na najnormalnije, trpimo stalno ugrozu od najmanje je reći javne medijske paljbe po nama. Dok nije doslovna smo sretni. Ali u razumnim mjerama poduzimamo mjere samozaštite. Jer pitanje je tko štiti nas male, obične građane koji nemamo na plećima tone prijava i sudskih procesa za zloupotrebe položaja, gospodarski kriminal, zločinačko udruživanje pa nismo važni i bitni čimbenici političko-gospodarskog života u Hrvatskoj? Mi eto nikoga „važnog“ službeno ne predstavljamo na raznim slavljima, ali predstavljamo što je nama najvažnje glas otpora i težnju sve značajnijeg broja ljudi da društvo isčupamo iz kriminala i vratimo ga građanima.
… je što ponavljamo mi kao obični građani, voljom malo više od deset posto građana izabrani u predstavnička tijela Republike Hrvatske da zastupamo stavove otpora ovakvom stanju u društvu i što to radimo otvoreno, javno, sa argumentima moramo svoj posao na koji smo se obavezali – pravdati! Po onima čiji je to zapravo posao stručnim argumentima o studijama, poslovima o kojima su nam nedostupni čak i osnovni podaci?! Umalo sam umjesto ovog teksta ponudila stručna objašnjenja, koliko to možemo uz izdvojeno vrijeme, sposobnosti i znanja našeg djelovanja na pitanju Gaženice.
Ali čemu? Dobar dio ljudi potpuno razumije da je ova koncesija potpuno neisplativa za Hrvatsku i pogubna za gospodarstvo Zadra jer je napisana samo da zadovolji apetite već poznatih podkoncesionara. Ljudi to razumiju, zahvaljujući radu dobrog dijela novinarki i novinara. Postoje i ljudi koji su zbunjeni jer pojedini mediji (eto, tužne koincidencije, sa prefiksom „zadarski“ u imenu) uporno služe kao oglasni prostor reklamama operatera koji je najbolje „pogodio“ natječaj ili fake newsom proglašavaju javnu raspravu o prevažnim pitanjima za Gaženicu, Zadar, Hrvatsku općenito. Od ovakve gospodarske klime i ovakvih „pogođenih“ uvjeta ozbiljni takmaci bježe glavom bez obzira. Ostavljajući Gaženicu, Zadar, Hrvatsku u ogromnim dugovima, napumpanim megalomanskim troškovima gradnji i odnosima kad odgovorni nisu prvo planirali pa gradili, nego se gradilo i plaćalo skupo nekome da to „pokrije“ studijom. Kao i sad u ovoj koncesiji.
Zato ravnatelju Lučke uprave Zadar Škifić, predsjedniče Upravnog vijeća Lučke uprave Zadar Longin, ministre pomorstva Butkoviću odgovorite na u javnosti više puta postavljena pitanja. Recite napokon kolike koristi ima Republika Hrvatska i Zadar od ovakve koncesije u kojoj najprihodovniji posao u luci: sav međunarodni putnički promet, radi kojeg se najvećim dijelom luka potpuno na naš trošak izgradila, dajete operateru kojem mislite ugovoriti zanemarivu stalnu godišnju naknadu i jednoznamenkasti promjenjivi dio? Moramo li davati koncesiju samo da je damo, protivno svim gospodarskim pokazateljima? Cijena od 10 kn/m2 koju ste naveli u natječaju usporediva je jedino sa sidrištima koja u naravi predstavljaju bovu u moru. Bez ikakvih građevina. Gaženica to znate, nije. Tamo su gatovi, obalni zidovi, rampe, parkirališta, terminal sa poslovnim prostorima vrijedni milijune… 10 kn/m2 za takav prostor je sramota. Moramo li kao opravdanje slušati priče o „home portovima“ i živežnim namirnicama koje će istina krcati u brod, ali jednako kao kod Falkenstainera, Petrčana… sigurno ne iz domaće proizvodnje nego iz stranog trgovačkog lanca? Brodovi koji će i ovako i onako doći u Gaženicu samo zato što postojimo, a Venecija, Dubrovnik moraju smanjivati broj zbog zagušenja svojih luka i gradova? Moramo li sadašnji godišnji prihod od 11 milijuna kuna zamijeniti za koncesijsku naknadu od niti dva milijuna kuna, koja se pokrije samo od parkirališta i to u par mjeseci rada? Da hoćete i znate raditi taj bi prihod iz mnogo razloga mogao i morao biti puno veći. To je vaš posao; upravljati razvitkom luke, planirati, zapošljavati… Nije naš. Vaš je, plaćeni ste za njega jako dobro. Ali vi ste ga svojom nesposobnošću učinili našim. I nećemo stati dok se pitanja javno ne raščiste, a Gaženica dobije upravu kakvu tolika investicija i naš grad zaslužuju. Dobru, radišnu, sposobnu. Koja će zapošljavati u našem javnom ili dioničkom društvu sa većinskim hrvatskim vlasništvom naše zaposlenike. Znaju naši ljudi raditi samo što u Hrvatskoj nemaju di. Zato se dokazuju u Njemačkoj, Irskoj i kud koji. A obećavali ste u Gaženici 1000, 5000, radnih mjesta. Nazdravlje!”
