Sredinom ožujka Hrvatsku je posjetio Luca Visentini, glavni tajnik Europske konfederacije sindikata (ETUC), pa su sindikati iskoristili priliku kako bi pokušali ostvariti svoj desetogodišnji plan – da svi zaposleni u državnom, javnom i privatnom sektoru plaćaju njihove usluge. Na sastanku su bili predstavnici Nezavisnih hrvatskih sindikata i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, no njihova ideja, kako doznajemo, nije pala na plodno tlo.
Sad imamo manje od 300.000 članova, prije pet godina smo imali oko 450.000 do 500.000. Vlada ne želi riješiti taj problem. Oni dobro znaju da ljudi kap po kap odlaze. Kome to odgovara, zna se
– Traženje uvođenja naknade za kolektivno pregovaranja nije nikakva novost. Mi to tražimo već deset godina. Imali smo to svojevremeno u zakonu pa je to srušio Ustavni sud zbog načina na koji se nije dopustilo da se ljudi odluče hoće li ili neće. U sindikatima smatramo da bi bilo pravično da netko tko nije član sindikata, a uživa prava iz kolektivnog ugovora koji su ispregovarali sindikati, plaća neku naknadu. Ovaj sistem nije u redu – kaže nam Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske.
Što su takozvane solidarne naknade, pojašnjava Vilim Ribić, čelnik Nezavisnog sindikata znanosti.
To nisu solidarne naknade nego ono što imate u Americi ‘negotiating fee’, ali nitko nije rekao da se to planira. Pregovaračka naknada za korištenje usluga pregovaranja, tako da onaj tko je član sindikata, a sindikat mu ispregovara određene usluge, određena prava, onda je on dužan dok koristi ta prava plaćati naknadu. Tako vam je to u američkim državama, Kanadi, čak i u Turskoj, Bugarskoj i tako dalje. Ja to prvi put čujem od vas da to netko planira – rekao nam je Ribić.
A onda se prisjetio da je to stara priča: “Čujte, mi to tražimo već deset godina. Mi to stalno tražimo.” Hrvatska je već imala naknade za kolektivno pregovaranje od 2002. do 2004. Stvar je pala na Ustavnom sudu.
– Gledajte, naš Ustavni sud je jedan kurveraj, krojačnica po mjeri. Dio ljudi na Pravnom fakultetu ne podržava ovu priču. Željko Potočnjak, koji je tad bio sudac Ustavnog suda, tome se opire. A kako se on opire, tako misli i Ustavni sud – kaže Ribić. Pojašnjava koliko sindikalne usluge koštaju vani.
– U Americi je to nešto niža naknada od sindikalne plaće. Pa to vam je jedan posto plaće. Negdje bude pola posto, dvije trećine – rekao je. Ribić ne vjeruje da će takva priča zaživjeti u Hrvatskoj jer kaže da politici odgovara stanje u kojem sindikati gube članstvo. Time su im pregovaračke pozicije znatno oslabljene.
– Ne vjerujem da će itko to ovdje napraviti jer svim vladama odgovara što sindikati strašno gube članstvo. Zadnje prebrojavanje pokazalo je da smo izgubili 100.000 ljudi u zadnjih pet godina u vrijeme krize. A znate zašto smo ih izgubili? Zato što mi pregovaramo po zakonu za sve, a onda zašto bi ljudi plaćali članarinu kada dobiju sva prava, od božićnice, regresa, godišnjih odmora. I kriza je uzela danak jer svaka kuna im je važna. Onda je dio firmi propao, pa smo izgubili dio članova, a u javnom sektoru ljudi shvaćaju da mogu dobiti sve, a ne moraju platiti – pojasnio je.
Zbog sličnog problema Amerikanci su uveli ‘solidarne’ naknade.
– U Kanadi ih imaju od 1948. zahvaljujući sudskoj presudi. Oni imaju sustav tih presedanskih presuda jer je jedan član sindikata tužio i dobio spor i od tada je to redovito u primjeni. Pa to je rad sindikata. Kako se može koristiti tuđim radom besplatno?! To nije pošteno – kaže Ribić. Koliko im je članova ostalo, pitali smo.
– Sad imamo manje od 300.000, prije pet godina smo imali oko 450.000 do 500.000. Vlada ne želi riješiti taj problem. Oni dobro znaju da ljudi kap po kap odlaze. Kome to odgovara, zna se, – više pročitajte na 24sata.hr.
