“Nećemo zbog Istanbulske postati frajeri koji satima čekaju u redu ženskog WC-a i nećemo zbog masturbacije ostati slijepi”
Možda će stari poklonici punka reći da je Hladno pivo “prodalo čak i muda, pa sviraju sve i svuda”.
Istina, prije samo 10 godina, a kamoli 30 ne bismo mogli zamisliti da “Für immer Punk” odjekuje jednim mondenim klubom, ali eto, veterani hrvatskog punka sinoć su održali koncert pred gotovo punim Arsenalom. Pred šarenom publikom, onom koja ih je pratila u njihovoj alternativnoj fazi, pa i onom kojoj je bilo dovoljno da “pjevaju nešto ljubavno, sigurno, tiho, sterilno”.
O tome je li Hladno pivo previše iskočilo iz starih tračnica ili je prirodno da nakon čak tri desetljeća dožive svojevrsni kako ljudski tako i glazbeni smiraj, tema je za neke druge diskurse. Ono po čemu su dečki iz benda pokazali da je punk način promišljanja, iznad same glazbe, utkan u habitus, jest društveni angažman. Progovaranje o gorućim temama koje more Hrvate. Jer ipak, “politika nas u životu uvijek pratila u stopu”.
Inače ne pretjerano razgovorljiv Kekin dotakao se teme o čemu drugom nego – Istanbulskoj konvenciji. S dozom cinizma, za sve one koje se uvjerilo da će njezinom ratifikacijom muškarci postati žene, žene muškarci, odnosno kako će svijetom hodati neki za opstanak vrste opasni treći rod.
“Niti ćemo zbog Istanbulske postati frajeri koji satima čekaju u redu ženskog WC-a, niti ćemo zbog masturbacije ostati slijepi, poručili su i zasvirali što drugo nego prigodnu “Kad ti život udahnem”.
