Mladi u Hrvatskoj, u dobi između 19 i 29 godina, ne razmišljaju o emigraciji dok ne vide mogu li se snaći u svojoj zemlji, a među motivima za odlazak u inozemstvo ističu školovanje, stjecanje iskustava, osamostaljenje i upoznavanje drugih kultura, pokazuju to rezultati istraživanja predstavljenog u utorak u organizaciji Zaklade Friedrich Ebert.
Istraživanje iskustava emigracije mladih iz Hrvatske provedeno je na uzorku od 56 ispitanika u dobi od 19 do 29 godina u pet gradova – Čakovcu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, a provele su ga suradnice Instituta za društvena istraživanja Zagreb, sociologinje Mirjana Adamović i Dunja Potočnik.
“Oni koji razmišljaju o preseljenju u inozemstvo većim dijelom još nemaju jasnu vremensku perspektivu kada bi emigrirali. Prioritet im je završiti školovanje, eventualno ostvariti određene ciljeve u Hrvatskoj i tek ako u tome ne uspiju, odseliti se u inozemstvo”, istaknula je na predstavljanju studije njezina autorica Dunja Potočnik.
Istraživanje je potvrdilo da su razlozi za emigraciju danas većinom drugačiji nego u prethodnim razdobljima, kada se za odlazak iz zemlje odlučivalo u prvom redu iz ekonomskih razloga.
“Izgradnja karaktera” i nezadovoljstvo
Mladi danas kao motive za migraciju, uz zapošljavanje, navode “izgradnju karaktera” te utjecaj prijatelja koji su već otišli u inozemstvo, obrazovanje, ali i općenito nezadovoljstvo životom u Hrvatskoj i političke razloge. Žele živjeti u “uređenoj zemlji” gdje će se njihovo obrazovanje i rad cijeniti na odgovarajući način.
Preferirane zemlje za odlazak su im Njemačka, Velika Britanija, Austrija, Irska, Nizozemska i skandinavske zemlje, a u odabiru destinacije, kako se čulo na konferenciji za novinare, vrlo su važne tzv. mreže podrške, odnosno poznanici koji već borave u inozemstvu.
Potočnik je posebno istaknula kako mladi iz Međimurja i Primorja većinom ne žele u inozemstvo jer su zadovoljni svojim životom u Hrvatskoj, u čemu veliku ulogu, po njezinu mišljenju, imaju “učinkovite i pouzdane institucije na lokalnoj razini”. Kao razloge za ostanak mladi često navode i klimatske uvjete u Hrvatskoj i stil života koji ne bi mijenjali.
U raspravi o rezultatima istraživanja sudjelovali su i mladi hrvatski znanstvenici Josip Miličević (Mreža mladih Hrvatske), Iva Tomić(Ekonomski institut Zagreb), Nikola Baketa (Institut za društvena istraživanja Zagreb), koji su temu odlaska mladih iz Hrvatske nastojali osvijetliti i s politološke i ekonomske strane. Pridružio im se i SDP-ovac Davorko Vidović u funkciji savjetnika u Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Što se tiče mjera za zadržavanje mladih u zemlji, u raspravi je istaknuta važnost jačanja pravne države, reforma obrazovanja i promjene društvene klime u kojoj bi mladi dobili šansu da sudjeluju u kreiranju svoje budućnosti.
Zašto mladi odlaze?
Na tom tragu Baketa je ustvrdio kako mladi odlaze zato što smatraju da se u Hrvatskoj mogu zaposliti “ili preko veze ili preko stranačke podobnosti”.
“Mladi imaju vrlo malo povjerenja u institucije, smatraju da u Hrvatskoj dolazi do rasta korupcije i da je politička podobnost, a ne sposobnost i znanje, ključ za uspjeh”, ustvrdio je Baketa.
Po mišljenju Ive Tomić, rezultati studije su optimistični, a kao mogući razlog navela je da je riječ o populaciji ispitanika koja se još nije susrela sa “stvarnim životom”.
Davorko Vidović ustvrdio je da u Hrvatskoj ne postoji registar stanovništva i da uopće ne znamo koliko ljudi odlazi iz zemlje. Ako im je motiv samo stjecanje iskustva i obrazovanje, to je jako optimistično, smatra Vidović koji je upozorio na nedostatak kvalitetnih poslova u Hrvatskoj, a mladi se neće zadovoljiti time da doživotno budu “sezonske čistačice i konobari u turizmu”.
