Iz kojeg razloga podliježemo apsurdima današnjice, a konstantno jaučemo kako nemamo novca?!
Jutrošnji prizor na pazaru mahom je ljude ostavljao u čudu. Prodaje se Clio 2000. godište za 1000 eura, a pored njega prodaju se dječja kolica Stokke iz 2017. za 1300 eura. Logika!?
Ne iznenađuje stoga što Zadrani, kao i ostatak hrvatske, bira ono najbolje.
Ovaj put riječ je o dječjim kolicima. Banalna stvar, reći ćete.
Možda i je na prvi pogled, no znate li da jedna prosječna dječja kolica u trgovini stoje oko pet tisuća kuna, bila ona 2u1 ili 3u1, to je trenutno ne bitno. Ono što je ovdje apsurd je ona vječna činjenica, kupujmo i kad nemamo, bitno da se vidi da se ima.
Stvarno mislite da je bebi, djetetu bitno je li se vozi u kolicima od dvoje, pet ili deset tisuća kuna!? E, pa zamislite nije! Bitno mu je da je sitno i presvučeno, ali vratimo se na onaj problem.
Sve više Zadranki tako gura kolica Stokke, Aston Martin, Cybex čija cijena doseže i do 20 tisuća kuna, rekli bi kao jedan polovni auto. Znate kolica u kojima će se dijete voziti cca. godinu ipo, nerijetko zatim idu na prodaju, jer je ponestalo novaca, a cijela kolica je i dalje jednaka cijena jednog auta. Auta koje može služiti cijeloj obitelji godinama, ali samo napominjemo.
Uvijek je lijepo, kada je čovjek u mogućnosti, priuštiti sebi i djeci ono što im se sviđa, no postoji li granica prije snobizma, prije nego svi mahom postanemo izložbene figure vremena i života na 24 rate?!