Županijski vijećnik Akcije mladih Ante Rubeša revoltiran je odlukom da se Gaženica daje u koncesiju pod ekonomski neisplativim uvjetima. Apsurd je, kazuje, izgraditi je za milijarde, a potom pokloniti za kunu.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
U javnosti je uvrijeđeno mišljenje kako u tamo neka mračna vremena nisi smio isticati, niti se ponositi s tim da si Hrvat, kako nisi smio pjevati “Ustani Bane!”, kako nisi smio ići u crkvu. Stari su užali govoriti: “Mi Hrvati smo uvijek bili sluge i s nama su uvijek upravljali zli gospodari”. Danas smo valjda zahvalni što ne moraš biti član partije da bi se zaposlio, što svi s ponosom pjevamo “Oj ti Vilo Velebita”, a crkva nam je danas kao drugi dom koja se osim za duhovno stanje nacije, zalaže za još par stanja koja nemaju baš veze sa duhovnošću.
Nažalost nismo mi te sreće. Partija je samo promijenila boju, za posao ti ne treba više samo knjižica, već se sad moraš ulizivati nekom neandertalcu koji ima manjak samopouzdanja i obrazovanja, pa mu ti trebaš da mu tepaš, kako je moćan i zgodan, a on je samo jadan. Nitko danas ne slavi najvećeg Hrvata Matiju Gubca, nitko se ne sjeća Frankopana, a za Vilu Velebita mislimo da je neka dobra rakija od ljekovitih trava sa Velebita. Danas su nam zanimljiviji neki luburići i rankovići. Nekad se pitam jesmo li se preračunali kod izračunavanja kletve Dmitra Zvonimira?
Rodio sam se 1983. a postao svjestan sebe 1990. što bi valjda po ovoj konvenciji značilo da sam po rodu Yugoslaven, a po spolu Hrvat. Ili sam falio? Ponosan sam na svoje dijetinstvo. Sjećam se igrali bi se na livadi frenjama u periodu između općih uzbuna, u skloništu je uvijek bilo ekipe za baciti na karte, a što je najbitnije svi smo bili sretni, kao da smo znali da će tom smrdljivom ratu doći kraj i da ćemo zajedno doživjeti san o slobodnoj i neovisnoj Domovini Hrvatskoj. Tada su stari govorili: “Hrvatski Branitelji su svojom žrtvom zadužili upravo vas mlade, da ne dozvolite da Hrvatskom više nikad ne upravljaju zli gospodari, jer je HRVAT koji živi svoju Domovinu ideal, kojem svi trebamo težiti”. Radi tog ideala se danas i bavim politikom.
Nakon rata krenula je izgradnja moderne demokratske države. Njemačka, Austrija i naši iseljenici su slali financijsku pomoć za obnovu ratom porušene nam Domovine. Svi smo sa nestrpljenjem čekali da završimo školu, pa da i mi koji smo bili djeca rata, damo svoj obol u izgradnji voljene nam Domovine. No nažalost to nismo dočekali. Kažu da je za to kriv neki Smranader iz Splita, koji je navodno organizirao neku ekipu zlotvora koji su se odlučili obogatiti na naš račun. I ne bi mi to toliko smetalo da ti isti lopovi nisu držali ruku na srcu i mahali mojom zastavom u isto vrijeme dok su nas bezočno pljačkali.
Tada sam shvatio da je taj lažni nacionalizam zasnovan na mitu i korupciji. Samo dva desetljeća nakon što su devedesetih goloruki mladići čistog srca stali pred tenkove, primorani smo, mi mladi opet stati goloruki, čistog srca. Samo ovaj put pred lopove, umjesto pred tenkove. Sa druge nam strane nisu neki Avari,Huni ili Barbari, nego sataniusi zamaskirani u rvatine koje se pozivaju na grb i zastavu kao da su ih osobno crtali.
Slobodna i neovisna nam Domovina postala je opljačkana i koncesionirana. Pa tako danas neke društvene anomalije tvrde da su koncesionari bogom dani prosvjetitelji, koji će nas naučiti kako se voli Domovina, te da ćemo mi preko tih božanstava plasirati svoju pamet po cijelom svijetu. Pa zar ne shvaćaju da svojim uhljebničkim stavovima bacaju ljagu na naše Branitelje, koji su položili svoje živote da bi mi danas UPRAVLJALI Hrvatskom, a ne da bi po svijetu molili jebivjetre da nas žedne prevezu preko vode. Guske koje nisu sposobne dovesti pitku vodu na otoke što je ustavno pravo svakog Hrvata. Ovce koje nisu sposobne obraditi oranice nego ih poklone nekom konzumovom nusproizvodu koji na njih dobiva poticaje, onako neobrađene.
Kažu da tamo na nekom dalekom Japanu, ljudi za doručak započnu raditi most sa jednog otoka da bi večerali na drugom, a mi se do pola milje udaljenog otoka prevozimo u obnovljenim jahtama Druga Tita iz pedesetih. Lipo je pisalo na Meladi da je taj Japan dobro “proša”.
Jesmo li stvarno toliko nesposobni da saniramo banke, brodogradilišta, izgradimo GAŽENICU za milijarde, a onda ih poklonimo za kunu. Ne zanima me nacionalnost investitora ili koncesionara, ne zanima me njihova religija, spol, boja kože ili rod. Jedino što me zanima je koliko ćemo dati, a koliko dobiti. Pa zar pored tih svih državnih i lokalnih agencija i start-upova nitko iz Zadra ne može organizirati home-port za nekog svjetskog brodara. Mogu ja ako nitko ne zna. Što su oni iz Dubrovnika sposobniji pa će sami upravljati svojim home-portom?
Tko će njima dovesti kruzere? Kome vi prodajete maglu? Zašto uporno stvarate umjetne atrakcije i time nagrđujete Grad star 3000 godina. Zašto manipulirate napaćenim narodom i obezvrjeđujete stoljetnu borbu za samostalnošću?
Mi vjerujemo u Boga i Hrvatskog čovjeka ma koliko god to vama zvučalo redikulozno. Svi smo dužni poštovati žrtvu Hrvatskih Branitelja i njihovu borbu za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Želimo da Grad Zadar osnuje još jednu(ne mogu vjerovati da ovo pišem)tvrtku koja će upravljati Gaženicom i organizirati mogućnost Kućne-luke za neke od mnogobrojnih kruzera, koji ionako dolaze vidjeti naš Zadar, Grad star 3000 godina. U protivnom ću organizirati prosvjede kakve Zadar još nije vidio, pa makar ja bio jedini prosvjednik!
