INTERVJU Goran Reljić: “Do pada u rezultatima je došlo zbog zdravstvenih problema za koje nisam sebi htio priznati da ih imam”

Nakon najtežeg razdoblja u karijeri, koje je trajalo punih dvije i pol godine, Goran Reljić spreman je za ono što mu slijedi te smatra kako bi ova godina trebala biti godina njegovog velikog povratka. Ima velike ambicije u bareknuckle borbama, no i želju da ipak odradi borbu protiv Mara Peraka, koja je nažalost odgođena, donosi Fightsite.

U svibnju 2015. godine, Goran Reljić je pobjedom nad Attilom Veghom osvojio titulu KSW prvaka poluteške kategorije. Bio je to svakako njegov najveći uspjeh još otkako se borio u UFC-u, no nakon toga je sve krenulo nizbrdo. Prvo je izgubio pojas nokautom od Tomasza Narkuna, zatim ga je na kraju iste godine nokautirao Vadim Nemkov u Rizinovom teškaškom turniru, dok je 2016. godine doživio dva poraza sudačkom odlukom. Nešto je morao promijeniti, nije se borio godinu dana, da bi krajem prošle godine upisao prvu MMA pobjedu nakon dvije i pol godine, a uspješno je debitirao i u BKB promociji boksa bez rukavica, gdje je uzeo titulu prvaka do 95 kilograma.

Ove godine trebao je nastupiti na Noći Gladijatora u Dubrovniku, gdje je imao ugovorenu borbu protiv Mara Peraka, no taj event je otkazan, odnosno odgođen i ne zna se što će biti s tim. Bila bi to vrlo zanimljiva borba za hrvatsku i regionalnu scenu, kao što je uostalom trebao biti i cijeli taj event. Tako se Goran trenutno priprema samo za borbu u BKB-u, koju 23.3. ima protiv Phila Baronia. Tim putem smo porazgovarali s njim i saznali što očekuje od ove godine i što je promijenio u svojoj karijeri.

Gorane, iza tebe su teške dvije godine, unutar kojih si doživio konstantan pad, kako u svojim izvedbama, tako i u rezultatima. Krajem prošle godine si to napokon prekinuo, no kako je uopće došlo do toga i to krenuvši s trenutkom kada si postigao veliki uspjeh, osvojivši KSW titulu?

“Do pada je došlo uslijed mojih zdravstvenih problema za koje nisam sam sebi htio priznati da ih imam. Rezultiralo je padom motoričkih sposobnosti i još nečim što je išlo uz to i jedino sam ja sam kriv za te poraze. Trebao sam uzeti pauzu odmah nakon borbe gdje sam osvojio KSW titulu, ali bio sam tvrdoglav i tjerao sam odmah dalje. To je sada iza mene, morao sam se pomiriti s tim što se dogodilo.”

Koliko si zapravio bio blizu povratka u UFC nakon tih pobjeda, koje su dovele do KSW titule i je li ti to zapravo bila ambicija?

“Po mom mišljenju nisam bio ni blizu. Te su borbe bile bodovne, bile su diskutabilne i bile su dosadne borbe. Po meni to nije dovoljno za dolazak u UFC. Zbog toga svega sam i promijenio svoj cijeli pristup borbama. Svaki meč od sada nadalje ću se od prve sekunde boriti za prekid.”

Misliš li da je to bio razlog i što nisi duže ostao u UFC-u? Odradio si četiri borbe, prvu borbu si dobio bonus za borbu večeri, imao si skor 1-3, a sve poraze doživio si odlukom. Borci su znali ostajati u promociji i s lošijim skorovima uz poraze nokautima ili drugim prekidima.

“Poanta priče je upravo to. Ovo je sport gdje se trebaš boriti, da to slikovito kažem, da ti ubiješ nekog ili da budeš ubijen.”

U UFC si došao mlad, imao si tek 24 godina i nakon toga si još puno toga prošao. Sada ti je 33, to su godine kada neki borci zapravo tek ulaze u svoj prime i idućih nekoliko godina zapravo pružaju svoje najbolje nastupe. U kakvom ti stadiju vidiš svoju karijeru ovog trenutka?

“Osjećam se upravo tako kako si rekao i fizički se osjećam snažniji nego ikad do sada u karijeri. Ono što je najvažnije, svi zdravstveni problemi koje sam imao su sada iza mene. Nema me što više kočiti. U bareknuckle borbama sam dosta sazrio kao borac, posebno u boksačkom dijelu i očekujem da zapravo sve više rastem.”

Idući je nastup za mjesec dana u BKB-u. Što reći o borbi protiv Phila Baronia?

“Ne mogu reći ništa posebno o toj borbi, osim da očekujem svoju pobjedu prekidom i po to tamo odlazim.”

Koliko ti je teško palo otkazivanje Noći Gladijatora? Trebao si protiv Mara Peraka odraditi pravi svojevrsni hrvatski derbi, fanovi su se veselili borbi, a sada se ne zna hoće li event i borba dobiti novi datum.

“Ne bih to nazvao nikakvim pravim derbijem ili takvim nekim mečem jer smatram da bi to jako brzo završilo, mojom pobjedom prekidom u prvoj rundi. No, pošto je on taj koji je izazvao mene, ja ću se svim silama potruditi da do te borbe dođe prije ili poslije. Inzistirat ću na tome i on je jedini od svih balkanskih boraca protiv kojih me zanima odraditi borbu.”

Kako to da si završio u bareknuckle borbama i kako si zadovoljan s time što se tamo radi? Kakve imaš ambicije, kako u BKB-u, tako i u nastavku MMA karijere i kada bi smo mogli vidjeti tvoju iduću MMA borbu?

“S BKB-om imam ugovor na još tri borbe i mogu reći da sam više nego zadovoljan. Plaćaju puno bolje nego što sam bio plaćen u MMA borbama i sjajno je što nema nikakve politike. Nema nikakvih namještaljki ili gluposti koje se odvijaju u MMA svijetu. Jako su korektni, sve čisto plaćaju i odnose se dobro prema tebi. Što se tiče MMA-a, pregovaram trenutno s nekoliko organizacija, no problem kod mene je što mi otkazuju protivnici. Trebao sam se boriti u Češkoj na Fight Nights Global priredbi, no četiri protivnika su mi otkazala. Nitko se ne želi boriti protiv mene, nitko ne želi graditi skor kako spada, nego svi žele doći u UFC preko nekih slabijih boraca, a meni nije u interesu raditi takve borbe.”

Gdje se vidiš na kraju ove godine?

“Do kraja ove godine vidim se s te tri pobjede u bareknuckleu, volio bih se boriti protiv UFC veterana Joe Riggsa, koji je također u toj promociji i volio bih otiči dvije kategorije iznad i napasti titulu u teškoj kategoriji. Jednu kategoriju iznad moje pojas drži Marko Martinjak, a protiv njega se ne bih borio. Otvoren sam zapravo za gotovo sve opcije.”

Goran je dakle sam iskreno priznao gdje vidi problem u svojoj dosadašnjoj karijeri, koja je imala podosta uspona i padova, kao i vrlo zanimljiv tijek iste. Sada je pred njim prilika da još jednom pokaže koliko vrijeme te isto tako da hrvatskoj MMA sceni pokaže kako je još uvijek tu. Jer, s Goranom je vrlo zanimljiva situacija. Iako je hrvatski borac, nikada nije nešto previše bio u medijima, nije istupao na društvenim mrežama niti se bavio nekim prozivanjima. No, možda je vrijeme da se malo izdigne i tu te da potvrdi svoju vrijednost, koja ga je sada već davne 2008. godine dovela u UFC kao velikog talenta.