Sobina i čagljevi postaju sve alarmantniji problem paških ovčara. Toliki da se cijeli otok digao na noge. U Gradskoj vijećnici Grada Paga održan je i sastanak “kriznog stožera” kojemu su nazočili predstavnici ovčara i njihovih udruga, općina i gradova na otoku, lovačkih i vatrogasnih udruga, Hrvatskih šuma te predstavnika obiju županija Zadarske i Ličko-senjske.
“Sastanak nije bio otvoren za javnost”, povjerio nam je Ante Čemeljić, dopresjednik Udruge uzgajivača paške ovce Rogujica. On je ovih dana uputio zaključak sa spomenutog sastanka na sve bitnije adrese s ciljem da se problemi počnu rješavati, piše Agro klub.
Ugroženi ovčari i pčelari
“Sobina je na Pagu već stoljećima, ali je u posljednje vrijeme ima sve više i više. Nekada su je brstile ovce pa se nije mogla toliko širiti, a danas kada se ovce prihranjuju i dohranjuju da bi davale što više mlijeka sobinu više nema tko suzbijati“, kaže Ćemeljić. Po njegovim riječima nekada je paška ovca davala po dva decilitra mlijeka dnevno, a danas daje do 8 dcl negdje čak i po dvije litre mlijeka. Sobina se invazivno širi posebice na južnoj strani otoka gdje je već progutala brojne pašnjake.
“Zbog nedostatka pašnjaka ne možemo povećati kapacitete za bavljenje ovčarstvom. Sada imamo oko 30 tisuća ovaca na Pagu, a zbog sobine ne možemo ih povećati niti za tisuću jer ovce nemaju što jesti, gdje se kretati. Kada bi se površine očistile mogli bi broj ovaca odmah povećati na 40 tisuća“, govori Čmeljić. Ova biljka ne predstavlja problem samo ovčarima nego i pčelarima, koji zbog nje jako ispaštaju.
“Ispod sobine ne raste ništa, nikakve ljekovite biljke, niti smilje, majčina dušica, kadulja koja je na Pagu i najrasprostranjenija. Pčelari ne mogu ostaviti pčele na ispaši jer nemaju gdje pasti“, objašnjava Čemeljić. Kratkoročno rješenje problema on vidi u kontroliranom paljenju tvrdokorne biljke, ali i tu paški ovčari nailaze na problem. Velik dio zemljišta je u državnom vlasništvu, a iz Hrvatskih šuma nakon nekoliko upita, paški ovčari dobili su odgovor kako je riječ o pošumljavanju otoka.
Neuspješne hajke na čagljeve
“Zna se što je šuma, a sobina to nije. Sobina nije stablo niti će ikada biti“, tvrdi Čemeljić o čemu je bilo govora i na spomenutom sastanku kojemu je nazočio iz Boris Belamarić iz Hrvatskih šuma, piše Agro klub.
Drugi, sve izraženiji problem na Pagu su čagljevi. “Samo u tri posljednja mjeseca otkad je počelo janjenje poklali su više janjaca nego u protekle tri godine“, iznio je alamantan podatak Čemeljić. Lovci, doduše organiziraju hajke na njih, ali najčešće neuspješno. Kriva je, kažu, sobina jer kada oni uđu u područje koje je zakrčeno sobinom ne može ih se više vidjeti, govore lovci.
Nakon rasprave i iznošenja više mogućnosti rješenja predstavljenih problema zaključeno je da će se istima pokušati pristupiti na dva načina, jedan je ono što smo radili do sada, a to je pojedinačno po lokalnim samoupravama ili OPG-ovima provoditi mjere čišćenja parcela strojevima ili kontroliranim paljenjem. Dosad su uzgajivači uglavnom koristili vlastita financijska sredstva dok se u zadnje vrijeme vrlo uspješno povlače sredstva iz europskih fondova za tu namjenu.
Čišćenje financirati iz europskih fondova
Drugi način koji se spominje je osnivanje radne skupine, interventnog tima tim, koji će obilaskom terena i uz pomoć struke ponuditi rješenje koje bi uključilo cijeli otok. Prvenstveno je naglasak na oslobađanje pašnjačkih površina i potpuni odstrel čaglja, ali uz vođenje računa o očuvanju biljnog i životinjskog staništa. Financiranje tih djelatnosti planira se povlačenjem sredstava iz europskih fondova, ali i dijelom iz proračuna otočnih samouprava i županija Zadarske i Ličko-senjske.
Novoosnovani Interventni tim u sastavu Zoran Šikić i Tomislav Šarić sa zadarskog Sveučilišta, Jure Orlić, predstavnik DVD-a Pag, Ljubomir Paladina, Lovačko društvo Kamenjarka Pag, Boris Belamarić Hrvatske šume, Dubravko Pernjak, predstavnik uzgajivača i koodinator akcije Ante Čemeljić obišli su jučer dobar dio otoka Paga. Cilj je bio utvrditi u kakvom stanju su pašnjačke površine koje su prije godinu dana, prije 5 ili 10 godina čišćene kontroliranim paljenjem ili strojevima. Uslijedit će rasprava o najefikasnijem uklanjanju sobine.
“Očekuje nas jako puno posla. Sada bar znamo u kojem smjeru treba ići da bi eliminirali sobinu i čagljeve, a istodobno očuvali biljna i životinjska staništa”, kaže Ante Čemeljić za Agro klub.