U okviru Tuna, Sushi and Wine festivala u Zadru održano je zanimljivo predavanje pod nazivom „Zašto bi svatko barem jednom u životu trebao posjetiti Japan?“, koje je održala Gabrijela Vidić, asistentica na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Predavanje je bilo popraćeno slikama iz Japana, gdje je predavačica boravila kao stipendist Ministarstva vanjskih poslova Japana u sklopu programa MIRAI u listopadu 2017. godine. Svrha programa, koji se održava svake godine u dva ciklusa, širenje je međusobnog razumijevanja, jačanje intelektualne rasprave i izgradnja jačih veza među budućim liderima Japana i svijeta.
Gabrijela Vidić je s divljenjem govorila o gradovima koje je posjetila tijekom svog sedmodnevnog boravka u Japanu – o Tokiju, najvećem metropolitskom području na svijetu s 33 milijuna stanovniku, o Kyotu, gradu s tisuću hramova i o Hirošimi, gradu mira, kao i o japanskoj bogatoj nematerijalnoj baštini.
Pričala je o raznolikosti i bogatstvu namirnica koje se u Japanu svakodnevno konzumiraju, ali i o zdravim prehrambenim navikama Japanca, u kojima se prema mišljenju predavačice možda krije u prosjeku 9 godina duži životni vijek u odnosu na Hrvate.
Tijekom posjeta Japanu posebno ju se dojmila ljubaznost i srdačnost Japanaca. Iako stidljivo govore engleski jezik, vrlo su susretljivi prema strancima i rado će pomoći ako ih se upita za pomoć, govori Gabrijela Vidić.
– U Japanu nema akademske četvrti kao kod nas, posebice kao u južnijim krajevima zemlje, nego ste stigli na vrijeme ako dođete petnaestak minuta prije dogovorenog termina. U slučaju da zakasnite, odnosno da dođete u sat kad ste se dogovorili, može se dogoditi da nikoga nećete zateći na mjestu dogovora, kaže Gabrijela Vidić.
Poseban dojam na nju ostavila je Hirošima, grad masovnog stradanja, na koji je prvi put u povijesti bačena atomska bomba. U gradu na sedam rijeka, u kojemu se danas ne vide nikakvi ostatci te velike tragedije, ostala je samo jedna razrušena zgrada blizu epicentra pada atomske bombe u Memorijalnom parku mira, tzv. Kupola atomske bombe, kao znak vječnog sjećanja, da se nikad ne bi zaboravilo.
– Važno je putovati, jer se tako najbolje uči i tuđim kulturama, ali i o vlastitoj, zaključila je Vidić.
