Mletačka sila na današnji je dan 1358. godine morala popustiti pred ugarsko – hrvatskim kraljem Ludovikom I. Anžuvincem te se poznatim Zadarskim mirom odreći svojih posjeda u Dalmaciji, od polovine Kvarnera do granica Drača.
Kroz čitavu prvu polovicu 14. vijeka mletački ratovi harali su Dalmacijom, no Ludovik I. nije odustajao od ideje objedinjavanja svoje države. Njegov dolazak u Hrvatsku dignuo je Zadrane na otpor protiv Mlečana, koji su potom opsjeli grad.
Ludovikova vojska nije bila dovoljno snažna da spasi grad iz ralja okupatora – 1346. godine je u prvom mletačkom ratu doživio teški poraz i Zadar je 15. prosinca vraćen pod mletačku čizmu. 1348. godine, Ludovik je sklopio primirje s Venecijom, koje će potrajati 8 godina. To vrijeme ovaj ugarsko – hrvatski kralj nije potratio već je strpljivo jačao svoju vlast u jugozapadnim vazalnim pokrajinama. Oženivši se Elizabetom, kćerkom Stjepana II. Kotromanića, 1353. godine ojačao je svoj utjecaj u Bosni, a u Srbiji je oružjem slomio snagu cara Stefana Dušana. Ludovik je čak ušao u pregovore s Venecijom kako bi Mlečanima ustupio Dalmaciju za 5000 dukata godišnje, no ovu je namjeru spriječio hrvatski herceg i njegov brat Stjepan.
Tri godine kasnije, 1356. zbio se veliki obračun. Uz novčanu pomoć pape Ludovik je okupljao križarsku vojsku protiv Srbije, no neočekivao kreće u sukob s Venecijom, čime započinje drugi mletački rat. Ludovik je s vojskom provalio u sjevernu Italiju i ugrzoio Mlečane na njihovom vlastitom teritoriju.
Tijekom ljeta naredne godine, Splićani i Trogirani podižu bune i istjeruju mletačke posade i činovnike, a u prosincu banska vojska ulazi i u Šibenik i kreće prema Zadru. Na dan 17. prosinca zahvaljujući hrabrim Zadranima, koji su noću prebacili preko zidina konope, vojska ulazi u Zadar, istjeruje Mlečane i oslobađa čitavu Dalmaciju.
Stjeravši Mlečane u kut, Ludovik je s njima 18. veljače 1358. u sakristiji samostana sv. Frane u Zadru potpisao glasoviti Zadarski mir. Dalmacija se našla pod ugarsko – hrvatskom vlašću, a mletački dužd odrekao se, također, titule “hrvatskog i dalmatinskog hercega”.
Ovo je također bio prvi put još od kralja Zvonimira da je hrvatska obala sa svim svojim otocima oslobođena od mletačke vlasti. Priključenje Dalmacije hrvatskom kraljevstvu imalo je znatne političke, društvene i gospodarske implikacije, bez obzira što se takvo stanje održalo pola stoljeća.
Zadarski mir značio je i početak Dubrovačke republike. Naime, pozivanjem na činjenicu da, za razliku od drugih dalmatinskih gradova, nikad prije nije priznavao vlast ugarskih vladara, Dubrovnik je uspio u samostalnim pregovorima postići potpunu autonomiju.
