Ustavni sud odbio je tužbu kojom je GONG tražio objavu ugovora Vlade RH i američke odvjetničke kuće Patton Boggs LLP za zastupanje hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača pred sudom u Haagu. Odluku je donijelo vijeće Ustavnog suda u punom sastavu, ali četvero sudaca – Mato Arlović, Goran Selanec, Andrej Abramović i Lovorka Kušan ogradilo se od stava većine, koja je zaključila kako ovaj ugovor, potpisan još 2011. godine, i dalje mora ostati tajnim. Iznijeli su iznimno kritička izdvojena mišljenja, zamjerivši većini svojih kolega što podržavaju skrivanje informacija od građana. To, smatraju, potkopava smisao demokracije i pravo građana da nadziru svoje predstavnike.
Riječ je o ugovoru koji je Vlada RH s američkim odvjetnicima sklopila u ljeto 2011. godine kako bi osigurala pravnu i lobističku pomoć generalima nakon prvostupanjske osuđujuće presude. Potpisao ga je tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, a odlukom tadašnje Vlade na njega je stavljena oznaka tajnosti. Kao povjerljiv, ugovor nije objavljen, no GONG je u srpnju 2013. zatražio njegove preslike, piše Telegram.
Vlada je zahtjev udruge odbila, napisavši kako se radi o tajnom dokumentu čija bi objava mogla ugroziti vitalne interese Republike Hrvatske, posebno one međunarodne, budući da je u pitanju ugovor s inozemnom tvrtkom. Međutim, povjerenica za informiranje u travnju 2014. godine poništava to rješenje Vlade RH. Nalaže joj da GONG-u dostavi presliku ugovora, te da s njega skine oznaku tajnosti.
Iako je ugovor svega nekoliko dana nakon što je potpisan objavljen u internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa SAD, sukladno američkom Zakonu o registraciji stranih zastupnika, Vlada RH oglušila se na taj nalog povjerenice za informiranje. Protiv njezine odluke pokrenula je postupak na Visokom upravnom sudu RH – i dobila presudu u svoju korist. Taj sud zaključio je kako povjerenica može samo kontrolirati proceduru prema kojoj se uskraćuje pristup određenoj informaciji, bez da ocjenjuje je li sadržaj tajnog dokumenta doista opravdano klasificiran. I zato je njezina odluka poništena.
“Povjerenica je kao jedini javni interes u ovom slučaju navela pravo javnosti da sazna cijenu koju je neko tijelo javne vlasti platilo”, naveo je Visoki upravni sud u presudi. Inače, prema ugovoru, kako stoji na stranici američkog Ministarstva pravosuđa, Hrvatska se obvezala odvjetničkoj kući Patton Boggs LLP plaćati 60 tisuća dolara mjesečno, najmanje godinu dana, a po potrebi i više. Dakle isplaćeno je najmanje 4,5 milijuna kuna. Uz to, ugovorom su američki odvjetnici dobili i pravo nadoknade ostalih mogućih troškova koji bi se pojavili tijekom angažmana.
Na presudu Visokog upravnog suda GONG je podnio ustavnu tužbu, tvrdeći da su mu povrijeđena ustavna prava na slobodu, sudsku kontrolu zakonitosti pojedinih akata, te pravo na pristup informacijama, kao i prava iz Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda – na pravično suđenje, slobodu izražavanja, djelotvorni pravni lijek i granice primjene ograničenja prava.
I dok je većina ustavnih sudaca zaključila kako se ništa od toga nije dogodilo, Andrej Abramović, Lovorka Kušan, Goran Selanec i Mato Arlović tvrde upravo suprotno. Prema njihovoj ocjeni država nije na prihvatljiv način obrazložila zašto GONG-u uskraćuje informaciju o ugovoru s američkim odvjetnicima. “Neprihvatljiva je sloboda procjene što ju je izvršna vlast demonstrirala klasificiravši ovaj ugovor”, naglašavaju suci Selanec, Abramović i Kušan. Istovremeno ne spore mogućnost da u ovom slučaju doista ima razloga za proglašavanjem ugovora tajnim, ali tvrde kako procjena nije donesena na način koji bi bio sukladan standardima hrvatskog Ustava.
“Uvid u odluke i postupke državnih tijela omogućuje građankama i građanima da ocijene jesu li dužnosnici koje su odabrali na izborima opravdali njihovo povjerenje. Pravo na pristup informacijama stoga je usko vezano uz sam kamen temeljac političkog ustroja ustavnih demokracija”, objašnjavaju suci svoje izdvojeno mišljenje. Navode kako se ovom odlukom Ustavnog suda šalje negativna poruka i istraživačkim novinarima kojima je često pristup informacijama ključan za njihove uratke. Isto vrijedi i za organizacije civilnog društva, u ovom slučaju GONG.
“Smatramo da Visoki upravni sud RH nije uspješno ispunio svoju obvezu učinkovite zaštite tog prava”, zaključuju Abramović, Selanec i Lovorka Kušan podsjećajući da je ugovor objavljen na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa SAD zbog čega doista ne vide kako bi mogao ugroziti vitalne interese Republike Hrvatske. Sudac Mato Arlović u svom izdvojenom mišljenju ističe kako tajnost podataka ne smije biti sama sebi svrha.
“U protivnom, implicira se da je tajnost podataka dovoljan kriterij da se uskrati pravo na pristup informacijama”, primjećuje Arlović i podsjeća kako je proces protiv generala Gotovine i Markača završio, iako je Vlada u postupku na Visokom upravnom sudu 2014. godine kao jedan od argumenta navela da suđenje još traje. I Visoki upravni sud se uopće nije očitovao na tu evidentno netočnu činjenicu, zgrožen je Arlović jer smatra da je upravo okončanje sudskog procesa protiv Gotovine i Markača ključna činjenica za donošenje odluke o konačnom skidanju oznake tajnosti s ugovora s njihovim pravnim zastupnicima. Jer, u konačnici, iznos iz ugovora plaćen je iz Državnog proračuna.
