Dok sam razmišljao kako započeti prisjetio sam se našeg karizmatičnom ravnokotarca Slavka Gospića. Na pitanje u nekoj anketi kako je on tada doživio međunarodno priznanje RH, Slavko je odgovorio na svoj način: “A, vrag se tomen nada!
Tko pozna dijalekt, izričaj i mentalitet zadarskog zaleđa zna da je na ovakav način dao maksimalno, povjesno značenje činu priznanja. To je najvažnije što se moglo dogoditi. O tome kakav doprinos, kakve muke i žrtve su pridonijeli branitelji i civili u samom gradu Zadru, na otocima i posebice u zadarskom zaleđu piše u ovoj monografiji.
Preteča knjizi koju predstavljamo bio je feljton koji je u Zadarskom listu izlazio prije sedam godina pod istim naslovom: 112 brigada od dragovoljačkih odreda do međunarodnog priznanja RH. U međuvremenu je feljton dopunjavan izvornim dokumentima, zapovijedima, zemljovidima, fotografijama i tekstovima koje je odsad moguće pogedati i pročitati na jednom mjestu u monografiji koja će od danas biti dostupna zainteresiranim čitateljima.
Na više od 250 stranica velikog formata, 159 ratnih fotografija i 36 izvornih dokumenata u 10 poglavlja kronološki se opisuju događaji od prvih višestranačkih izbora, početka neprijateljske agresije, ustrojavanja brigade i herojske obrane Grada Zadra, otoka i zadarskog zaleđa do 15. siječnja 1992. godine, pa iz tog razloga monografija i nosi naslov “112. brigada od dragovoljačkih odreda do međunarodnog priznanja RH”.
U prilozima monografiji uvršteni su poneki od brojnih tekstova zadarskih kolega novinara ratnih reportera Elze Radulić Toman, Marija Vuksana, Davorke Mezić, Edvarda Šprljana i moje malenkosti tek toliko da se osjeti ozračje u kojemu su ti tekstovi pisani i objaljivani u Večernjem listu, Narodnom listu i Slobodnoj Dalmaciji.
Vrijednost monografije su dokumenti i činjenice, faktografija o istinitim ratnim događajima. Autori ih iznose kronološki, bez iznošenja subjektivnih doživljaja. Ne radi se, dakle o memoarskom štivu, impresijama niti o ratnom dnevniku autora Marka Čuline prvog ratnog zapovjednika i Dušana Nikitovića, načelnika 112. brigade.
U monografiji je kronološki i sistematski objavljeno sve što je relevantno za razumijevanje događaja od izmnimnog značenja ne samo za zadarsko područje nego i za cjelokupnu noviju hrvatsku povijest.
Uz autore Čulinu i Nikitovića, pisca predgovora povjesničara doc. dr. Zlatka Begonju, stručne recenzete generale Mirka Šundova i Matu Viduku, svoj doprinos monografiji dali su i poznati zadarski fotografi Zvonko Kucelin i Željko Karavida te grafički urednik Arif Sitnica. Konačan izgled monografije i pripremu za tisak pa i film koji gledamo na video zidu kreirali su Andreja Sečen, Anela Stubičar i Miljenko Majnarić u Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”. Prvo izdanje monografije u 2000 primjeraka otisnuto je u tiskari Sveti Ivan Zelina.
Ova monografija pisana je i koncipirana je tako da se može pročitati u jednom dahu, ali onima koji su propatili sve nevolje od stvaranja brigade, pa do međunarodnog priznanja i dalje, čitanje neće ići tako lako i brzo. Nekome će možda zasmetati što nije pronašao svoje ime ili sliku. Detaljnije opisane situacije u kojima je sudjelovao sa svojom postrojbom, svojim suborcima… Ali, sigurno je da nikoga od branitelja neće ostaviti ravnodušnim jer svaka rečenica ove knjige za svakoga branitelja, posebno za obitelji poginulih ima svoju dubinu i svoju težinu.
Vjerujem da će, nakon ove prve monografije, koja obuhvaća razdoblje od početka neprijateljske agresije do međunarodnog priznanja RH, uskoro usljediti monografija o cjelovitom putu 112. brigade od njezinog osnivanja pa do kraja Domovinskog rata, do konačnog oslobađanja u kojemu su njezini pripadnici dali veliki doprinos.