Nakon 104 službene utakmice u dresu Nogometnog kluba Zadar, Ivan Šimurina napustio je Stanove. Pouzdani i borbeni posedarski branič nije, međutim, otišao u drugi klub, već je u 26. godini odlučio prekinuti karijeru. Privremeno ili trajno, kako kaže, još nije u potpunosti definirao, ali odlučio je uzeti stanku od profesionalnog igranja i posvetiti se nekim drugim stvarima.
– Ovakve odluke nikada nisu lagane, jer nogomet je od malih nogu moj život, ali jednostavno došlo je do određenog zasićenja što se tiče igranja i procijenio sam da je u ovom trenutku to najbolje rješenje. Želim više vremena posvetiti obitelji, za što do sada, zbog nogometnih obveza, nisam imao dovoljno vremena, ali sada će se to promijeniti.
Odluku mi je sigurno olakšala i činjenica što ostajem u nogometu i posvetit ću se trenerskom poslu. Pohađam akademiju HNS-a, želim učiti i napredovati kao trener pa mogu reći da je i to jedan od razloga zašto sam odlučio prestati igrati. Sada ću se posvetiti edukaciji i radu u omladinskom pogonu u mom Posedarju – kaže Ivan.
Šimurina je u NK Zadru bio od 2004. godine, uz nekoliko prekida kada je odlazio u Raštane, austrijski GAK, Goricu, Istru i slovenski Koper. U tom razdoblju bilo je dosta teških trenutaka, ali i lijepih uspomena.
– Inače u životu pa tako i u sportskoj karijeri nastojim pamtiti samo ono lijepo, a ono loše zaboraviti. Najljepše uspomene su mi definitivno iz 2008. godine, kada smo osvojili 3. mjesto u Hrvatskoj u kadetskom uzrastu, što je najbolji omladinski plasman u povijesti kluba te iz 2012., kada smo u onoj čudesnoj utakmici na Maksimiru izbacili Dinamo iz kupa.
To mi je vjerojatno najdražih 120 minuta koje sam ikada igrao. Jako mi je žao što te sezone nismo otišli dalje, jer smo imali odličnu momčad, a minute su nas dijelile od polufinala. Da nismo nesretno izgubili u četvrtfinalu u Koprivnici, siguran sam da smo mogli do finala pa tko zna, možda i po prvi put u povijesti donijeti Zadru Europu, kaže Šimurina za NK Zadar.
Iako po vokaciji stoper, Šimurina je nerijetko akcije završavao u protivničkom šesnaestercu pa je tako u dresu Zadra postigao i 8 golova. Posljednja dva ove sezone, kada je u završnim minutama susreta poentirao za pobjedu protiv Jadrana iz Ploča 2-1, odnosno remi protiv GOŠK-a 2-2.
– Uvijek sam volio otići prema naprijed i nastojao iskoristiti svoj napadački instinkt i osjećaj za skok. Najdraži gol mi je ipak iz prvoligaških dana, kada smo 2012. svladali Split na Stanovima 1-0, a ja sam zabio svoj seniorski prvijenac za najdraži klub. Ljubav prema nogometu Ivan je naslijedio od oca Mije, koji je također jedno vrijeme igrao za NK Zadar. Bilo je to krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Igrao je i onu legendarnu utakmicu protiv Ajaxa na Stanovima, koju svi stariji ljubitelji nogometa u Zadru jako dobro pamte. Nismo jedini otac i sin koji su igrali za Zadar, ali za mene je to velika čast.
Na kraju, Šimurina je htio istaknuti još nešto.
– Ponosan sam što sam nosio dres NK Zadra i ostavio tu određeni trag. U nekoliko utakmica sam bio i kapetan momčadi, što je zaista poseban osjećaj. Zadar će uvijek biti u mom srcu i nadam se da će nam se u budućnosti putevi ponovno sresti. Klubu želim sve najbolje i da se što prije vrati tamo gdje mu je mjesto, a svojim donedavnim suigračima mogu poručiti samo da ostave srce na terenu, pokažu što znaju i siguran sam da će uspjeti izboriti plasman u Drugu ligu.
Foto: NK Zadar