Goran Perović Mungos opisuje akciju oslobođenja Stare Karaule: “Nakon sedam do deset minuta Stara karaula je osvojena”

Veteran Domovinskog rata Goran Perović Mungos, inače i predsjednik Savjeta za branitelje SDP-a Zadar, objavio je ratnu priču kako je u hrvatske ruke vraćena Stara karaula. Priči s portala zadarskog sdp-a prenosimo u cijelosti.

Povijesno gledano, stara karaula najstarije naraštaje podsjeća na utvrđeni talijanski bunker, a ujedno i granični prijelaz između Zadra okupiranoga Rapalskim ugovorom 1918.godine od strane Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije. Naraštaji moje generacije, rođene pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, Staru karaulu doživljavali su kao jedan od vrsnih restorana koji je svojevremeno, do Domovinskog rata, nudio vrhunske gastronomske delicije.

Nažalost, moje daljnje pisanje neće se baviti poviješću Stare karaule kao restorana već objektom koji je u Domovinskom ratu služio neprijateljskoj srbočetničkoj vojsci kao vojno-utvrđeni punkt iz kojeg su danonoćno djelovali vojnom artiljerijom po gradu Zadru.

Tako utvrđenom i branjenom objektu tijekom 1991. i 1992. godine vojno-redarstvene snage hrvatske vojske pokušavale su osvojiti Staru karaulu i samim osvajanjem prekinuti uporišnu točku srbočetničkih formacija između Murvice i Musapstana, a ujedno i prekinuti djelovanje artiljerije po samom gradu Zadru. Svi pokušaji nisu imali značajnih uspjeha. Stara karaula dugo je ostala neosvojiva.

Branitelji Domovinskog rata nisu se mirili s činjenicom da ijedan pedalj okupirane zemlje ostane okupiran pa tako ni Stara karaula.

Dan oslobođenja sveukupnog zaleđa grada Zadra došao je vojno-redarstvenom akcijom „Maslenica“. Sam početak vojno-redarstvene akcije Maslenica dočekao sam po zapovjedi zapovjednika IZM-a brigadira Ante Gotovine na dužnosti časnika za obavještajne poslove, iako sam do tada imao dužnost zapovjednika izviđačko diverzantskog voda pri 7. domobranskoj pukovniji. Dana 23.01.1993. godine jedna desetina pri 7. domobranskoj pukovniji pokušala je vojno zauzeti upornu točku Stara karaula, ali neprijatelj je pružio žestok otpor i obranio svoj položaj.

Zapovjedništvo IZM-a znalo je da bez osvajanja Stare karaule u pitanje dolazi i sama akcija “Maslenica” na širom području grada Zadra. Pozvan sam od strane pomoćnika zapovjednika IZM-a za obavještajne poslove sa zadatkom da organiziram sveukupni napad na uporišnu točku Stara karaula s preciziranom zapovijedi da ista sljedećeg dana mora biti osvojena. Na raspolaganju mi je dano sve potrebno naoružanje za akciju. Uz moje Mungose, pridodane su mi i postrojbe zonskih izviđači pri IZM-u i vod izviđača Sedme domobranske pukovnije.

Kratko rečeno, zadatak razumio I zapovijed preuzeo. U kratkom roku koji mi je preostao započinjem sam s pripremama. Prvo nadopunjujem potrebno dodatno pješačko naoružanje s osama, zoljama I dodatnim granatama za MGL. Nadalje, okupljan zapovjednike udarnih grupa sa zadatkom o spremnosti i broju sudionika u samoj akciji. Izdajem prvu usmenu zapovijed o sveukupnom okupljanju postrojbi koji će sudjelovati u samoj akciji osvajanja Stare karaule u prostorijama privatne kuće u Mazijama. Krajnje vrijeme okupljanja je 17.00 sati.

U dogovoreno zapovjedno vrijeme svi sudionici osvajana Stare karaule bili su prisutni.

Časnik za neposrednu vezu između mene kao zapovjednika akcije i pomoćnika zapovjednika IZM-a za obavještajne poslove bio je Neno.

Oko 18 sati okupljenim akterima potanko obrazlažem plan djelovanja po grupama i svakom pojedincu pojedinačni plan. Iskusni i prekaljeni, a svi odreda dragovoljci Domovinskog rata razumjeli su plana ujedno i samu moju zapovijed za osvajanje Stare karaule. Poslao sam ih na psihički i fizički odmor jer je početak akcije Stara karaula započinjao ustajanjem sljedećeg jutra u 4.00 sata.

Osim stražara, svi ostali su otišli na spavanje sa svojim mislima uz maksimalnu koncentraciju, jer ipak za nepunih deset sati Stara karaula mora biti osvojena što je direktna zapovijed zapovjednika IZM-a brigadira Gotovine.

Oko ponoći, budi me stražar i obraća se „zapovjedniče traži vas Neno“ . Polupospan nalazim se s Nenom.

Ja: “O čemu je riječ?”

Neno: “Ništa, samo sam htio provjeriti je li sve u redu.”

Ja:” Pobogu čovječe, jesi li normalan, budiš me s takvim pitanjem, a ja se ujutro dižem u četiri sata. Pa naravno da je sve u redu.”

Potom izdajem zapovijed stražaru da me ne budi prije četiri sata pa makar došao i sam brigadir Gotovina.

Prema planu ustajemo u četiri sata. Svatko pojedinačno sprema svoje osobno naoružanje, a zaduženi za posebno naoružanje i to. U 4.20 postrojavam sve sudionike akcije s nakanom posljednje provjere prije ukrcaja u vozilo prema zapovijedi koju sam usmeno izrekao. Od strane neposrednih zapovjednika potvrđeno je da je sve u redu. Moja uobičajena zadnja kontrola prije svake akcije sastojala se u tome da svaki vojnik pojedinačno mora par puta u punoj opremi poskočiti. Na taj način bi se ja osobno uvjerio da je sva osobna vojna oprema dovoljno stegnuta kako ne bi u borbi otpala te da ista ne proizvodi nepotrebne zvukove koji bi mogli prije vremena, dakle prije samog napada, otkriti našu prisutnost.

Ukrcani u vozila krenuli smo na polazišnu točku Čubrijan. Na Čubrijan stižemo oko 5.20 sati. Iskrcavamo se iz vozila. Tiho zapovjedim postrojenje i izdajem zadnje upute. U koloni po jedan s međusobnim razmakom od dva do tri metra krenuli smo prema Staroj karauli. Na samom čelu ja, moja malenkost, pa Mungosi, zatim zonski izviđači i na kraju izviđači pukovnije. Prije samog svitanja prelazimo brisani prostor i ulazimo u šumu. Ne znam koje su misli navirale svim pojedincima akcije osvajanja Stare karaule, ali znam da sam uvijek govorio svojim vojnicima „Ako se želiš vratiti živ i zdrav iz svake akcije bez obzira bila ona izviđačka, diverzantska ili pak osvajačka, kao prvo zaboravi da imaš ikog svog u bližnjoj ili daljnjoj obitelji, zaboravi na dom. To ti je siguran recept da nećeš napraviti grešku koja bi te mogla stajati tvog života ili života tvojih suboraca“.

U osam sati tišinom šume prolomi se zvuk zvona zadarske katedrale. Što je ovo pomislim, zašto zvone, hodam dalje, razmišljam i sjetim se da je nedjelja. Uobičajen poziv vjernicima na svetu misu. Zato i danas, nakon svih ovih godina, znam da je 24.01.1993. godine bila nedjelja.

Nastavljamo dalje hodati u potpunoj kontroliranoj tišini. U 8.30 stižemo na udaljenost od trista metara od Stare karaule. Vlado preuzima zonske izviđače, čisti im put od minsko-eksplozivnih sredstava i raspoređuje ih na južnu Stranu karaule. Vraća se pa potom preostali kreću dalje. Na zapadnoj strani Stare karaule razmještaju se izviđači 7. domobranske pukovnije. Njihov zadatak je da u slučaju neuspjeha štite vatrom odstupnicu Mungosima. Sa sjeverne strane raspoređuju se Mungosi na čelu sa mnom.

Postojala su dva plana osvajanja Stare karaule. Prvi, ako je neprijateljska uporišna točka na komunikaciji Murvica – Stara karaula, na udaljenosti manjoj od petsto metara od Stare karaule, ista mora biti prva napadnuta i eliminirana kako ne bi neprijatelj s te točke djelovao po nama prilikom osvajanja Stare karaule, odnosno kako se ne bismo našli između dvije neprijateljske vatre. Drugi plan, ako je spomenuta uporišna točka na komunikaciji Murvica – Stara karaula, na udaljenosti od petsto do osamsto metara od Stare karaule, zanemarimo je i direktno djelujemo na Staru karaulu. Krenuo sam s polovicom Mungosa prema uporišnoj točki Murvica – Stara karaula i uvjerivši se da se ista nalazi na udaljenosti preko osamsto metara, što sam ocijenio čuvši razgovor neprijateljskih vojnika započeli smo s provođenjem plana broj dva.

Vrijeme odluke i osvajanje Stare karaule započelo je oko devet sati mojom zapovijedi za napad. Iz svih protuoklopnih sredstava, zolja i osa, istodobno smo djelovali s južne, zapadne i sjeverne strane prema Staroj karauli. Zapovijed sam izdavao istodobno razminiravajući odskočnu minu Prom-1 u minskom polju koja je bila sa sjeverne strane Stare karaule. Oblaci prašine i dima nadvili su se nad zgradom Stare karaule. MGL-i su predvođeni Encom zasipali otvore prozora i vrata. Nakon prvih udara kreće i pješačko osvajanje uporišta Stara karaula. Hrabro I odvažno, kao i uvijek, Joso ubacuje ručne bombe kroz jedan od prozora Stare karaule, a Vlado mu pri tom pomaže. Zatim kroz isti prozor, baš kao u nekakvoj filmskoj sceni , upada Ervin, a potom i ja. Vanjsku vatrenu potporu podržavaju dva Elvisa i Denis. Metež, dim I razbacane vojne stvari dočekuju nas u osvojenom prostoru. Odjednom mi Vlado dovikne: “ Je li ovo naš?” misleći na jednog vojnika koji se našao u prostoru Stare karaule. Odgovorio sam: “Po nogama!” budući da je moja zapovijed bila izričita da nitko od preostalih sudionika osvajanja Stare karaule ne smije doći u našu zonu odgovornosti.

Nakon sedam do deset minuta Stara karaula je osvojena. Nikad više neprijatelj neće s njenog uporišta gađati po gradu Zadru. Okupljam sve sudionike akcije oslobađanja Stare karaule I raspoređujem ih na položajima protuobrane u slučaju neprijateljskog protunapada. Zapovjednicima grupa dajem zapovijed o daljnjem tijeku. Radio-stanicom (motorolom) stupam u kontakt s Mirkom čiji je zadatak s jednim vodom učvrstiti položaj i organizirati obranu ako to bude potrebno.

Rečeno, izvršeno. Nakon dvadesetak minuta stiže Mirko i čestita nam na obavljenom poslu te mu predajem osvojenu Staru karaulu.

Netom poslije okupljam ljude te provjeravam stanje ljudstva. Nemamo poginulih. Ranjen nam je Elvis. Prilazi mi Joso noseći u rukama pušku M48 i kaže: “Kolega ovo je za tebe.“ Uistinu poklon da ne bih bolji ni poželio. Zapovjednicima ostalih grupa dajem zapovijed da svoje ljude povedu u svoje baze.

Preko Mrkić Stana, u koloni po jedan, Mungosi na čelu sa mnom odlaze u prostorije Mazija.

Zadatak je uspješno izvršen. Ljudi su umorni i iscrpljeni, ali presretni jer nije bilo ljudskih gubitaka. Na obuci sam stotine puta inzistirao ponavljati uvježbavanje upadanja u utvrđene prostore eliminirajući neprijatelja eksplozivnim sredstvima i ručnim bombama dok vježbu nismo usavršili do savršenstva.

Svi smo svjesni činjenice da se obuka gdje smo se pripremali fizički i psihički za izvršenje ovako kompliciranih zadaća u potpunosti isplatila.

Osvajanjem neprijateljskog uporišta Stare karaula stvoren je preduvjet za daljnji nastavak VRO “Maslenica.” General Ante Roso mogao je povesti postrojbe preko Musapstanske šume prema Musapstanu i dalje preko Crnoga, Travičine Glavice, Babinduba, vojne baze Zemunik i sela Smoković. U samom početku pokretanja postrojbi preko musapstanske šume hrvatski vojnici prolazili su kroz minsko polje. U naletu poneki vojnici potezali su minsko-eksplozivna sredstva PMKR2, ali osim eksplozije upaljača drugih razornih eksplozija nije bilo. Minsko-eksplozivna sredstva ,tj. 100-gramski trotili, uklonjeni su iz kućišta mina od strane Mungosa prije dva do tri mjeseca.

Nakon osvajanja Stare karaule, hrvatski branitelji redom su bilježili uspjehe.

Ovaj uradak posvećujem Josi, Mirku i Šprci koji nisu više s nama. Hvala im i neka im je laka hrvatska zemlja. Hvala i svim hrvatskim bojovnicima koji su svoje živote utkali za slobodu Hrvatske.