Zadar krije nevjerovatnu priču o četiri “ratna druga”; Perišić, Čeku, Dudaković i Petković u istoj vojarni 91. godine
Zadar je grad, podno Dinare i Velebita, središnja točka Jadrana i kao takav oduvijek strateški važan još od Rimljana, preko Turaka i Mlečana, do Francuske, Austrije i Italije, svih koji su se borili za prevlast u tom dijelu Sredozemlja i vladali njime do 1945. godine.
Tek tad je kao posljednji veliki grad ušao u sastav Jugoslavije i u njoj slovio kao npr. jedan San Diego, udobna zona JNA s 15 vojarni i tri velika vojna školska centra: avijacije, zemaljske i topništva protuzračne obrane. Nacionalne trzavice početkom devedesetih u zaleđu Ravnih Kotara i Zagore, odakle su ponikli Simo Matavulj i Vladan Desnica, obostranim ludilom prerasle su u “balvan revoluciju” i “kristalne noći”, gdje su nažalost jednako stradali ljudi i grad, Hrvati i Srbi.
To je vremenski okvir u kome su u Vojnoj pošti 5835 – Artiljerijskom školskom centru, odnosno vojarni “Marko Orešković” u istom trenutku na službi, po redoslijedu subordinacije: Momčilo Perišić u činu pukovnika i na poziciji zapovjednika AŠC-a, Milivoj Petković u činu potpukovnika, kao zapovjednik II odjeljenja Škole rezervnih oficira (ŠRO), Atif Dudaković u činu majora, kao zapovjednik I odjeljenja ŠRO, i poručnik Agim Čeku kao zapovjednik voda ŠRO.
O ovoj vojarni, a prvenstveno o sudbini četiri ratna havera koji su zajedno do 1991. “čuvali Jugoslaviju”, u novom broju Nedeljnika piše Zlatko Crnogorac, koji je vojni rok služio od rujna 1990. do sredine 1991. godine. Pogađate – u Zadru.
Momčilo Perišić
On je samozatajni, pomalo štreberski profil maratonca s vlastitom agendom u kojoj će mu jedan od prvih poteza biti uklanjanje u tom trenutku urbane legende vojarne i grada Atifa Dudakovića, slanjem na Vojnu akademiju u Beograd. Milivoj Petković Hrvatski general, posljednji haaški osuđenik, osuđen u procesu Prlić idrugi.
Zanimljiva kasnija trivijalnost je da će Županijski sud u Zadru prvo optužiti, pa potom tijekom jednog boravka u Hrvatskoj i uhititi kapetana I klase Mirsada Ćatića, njegovog zamjenika u Zadru (unutar optužnice “Perišić i suradnici” za bombardiranje grada), a koji je u tom trenutku već bio demobilizirani visoki časnik Armije BiH, ataše za kulturu njihovog konzulata u Frankfurtu.
Atif Dudaković
Jednom će TV kamere neposredno bilježiti njegovu izravnu naredbu za likvidaciju dvojice zarobljenih vojnika po padu Abdićeve Velike Kladuše, a obitelj i suborci hrvatskog generala Vlade Šantića optužit će ga za Vladinu likvidaciju 1995.. Nakon rata, postao je glavni zapovjednik Vojske BiH, a karijeru u Sarajevu okončala mu je obiteljska tragedija, samoubojstvo njegovog mlađeg sina.
Agim Čeku
U Zadru, bio je jedini Albanac na profesionalnoj službi u AŠC-u, najvjerojatnije kao jedan od najboljih u svojoj klasi koja je 1984. završila Vojnu akademiju. Perišić mu 1990. dodjeljuje vod Vojne akademije, ali se Čeku potom u činu kapetana JNA, kao i većina u ljeto 1991, stavlja na raspolaganje Hrvatskoj vojsci.
U Zadru je osnovao obitelj sa suprugom mješovitog srpsko-hrvatskog podrijetla, a ostao nam je upamćen po svom karakterističnom dijalektu prilikom strojevog zapovijedanja i decentnoj suzdržanosti u držanju obuke, piše nedjeljnik.
