U posljednjih desetak godina, otkako se hrvatsko pravosuđe muči s nizom korupcijskih predmeta u koje su umočeni bivši najviši državni dužnosnici, s naslovnica često iskače pojam krunski svjedok, odnosno pokajnik. Provjerili smo jesu li svi o kojima se tako piše u medijima stvarno bili pokajnici i koliko je takvih svjedoka bilo u dosadašnjoj praksi.
Posljednji o kojem se pisalo kao o krunskom svjedoku bio je Josip Sapunar, svjedok na suđenju u aferi Remorker, u kojoj se na optuženičkoj klupi nalazi nekoć moćni HDZ-ovac Božidar Kalmeta. No Sapunar nije pravi krunski svjedok s obzirom na to da mu je izrečena kazna oko koje se nagodio s tužiteljima, piše tportal.hr.
Pojam krunskog svjedoka spominje se u Zakonu o Uskoku i podrazumijeva to da protiv osobe koja zadobije takav status nije ranije bio pokrenut kazneni postupak u konkretnom procesu te stjecanjem tog statusa krunskog svjedoka on dobiva garanciju da protiv njega neće biti pokrenut kazneni postupak ako se drži određenih odredbi propisanih Zakonom o Uskoku ili, ako je postupak već pokrenut, da će tužitelji odustati od progona prije njegova dovršetka. Pojednostavljeno, pokajnik dobiva imunitet od progona u slučaju u kojem svjedoči, bez obzira na to što je možda i sam sudjelovao u kaznenom djelu.
Svjedoci koji su se nagodili s tužiteljstvom, priznali kazneno djelo te im je izrečena kazna, a potom su svjedočili protiv svojih bivših suokrivljenika, nisu krunski, već ‘obični’ svjedoci.
Takav je i Josip Sapunar, kojem su mediji nadjenuli titulu pokajnika nakon što se s tužiteljstvom ranije nagodio i priznao svoju ulogu u korupcijskoj hobotnici isisavanja novca iz HAC-a preko tvrtke Remorker. Sapunar je nakon nagodbe postao običan svjedok u procesu protiv bivšeg ministra prometa Kalmete te njegovih najbližih suradnika iz Ministarstva i HAC-a.
Uz Kalmetu i ovu aferu vezan je još jedan pokajnik, osječki građevinski poduzetnik Drago Tadić. On je posvjedočio kako je Zdravku Livakoviću, bivšem državnom tajniku u Kalmetinu ministarstvu, dao milijun kuna mita kako bi omogućio da na natječajima njegova tvrtka Osijek Koteks dobije poslove.
U drugom procesu Tadić je bio na suprotnoj strani, a njega je u aferi Šljunakjavno i sudski prokazao Ramiz Pandžić, koji je također dobio medijski tretman kao krunski svjedok protiv Tadića. On je bio vlasnik prijevozničke tvrtke koja je za izgradnju autoceste Slavonike prevozila šljunak. Dio zarade davao je Tadiću te su obojica na kraju 2014. optužena na nepravomoćne kazne zatvora – Tadiću je ona zamijenjena radom za opće dobro, a Pandžić je dobio uvjetnu kaznu.
Do sada je medijski najpoznatiji ‘svjedok pokajnik’ bio nekadašnji HDZ-ov rizničar Mladen Barišić. Prva presuda Ivi Sanaderu za Fimi mediju, koja je kasnije pala na Vrhovnom sudu, temeljila se, prema riječima Sanaderove obrane, isključivo na Barišićevu iskazu. U tom je procesu on priznao krivnju za izvlačenje novca iz državnih tvrtki za HDZ, isto kao i Nevenka Jurak, vlasnica tvrtke Fimi media, te Branka Pavošević, tadašnja HDZ-ova blagajnica koja je crne transakcije bilježila u bilježnicu što ju je zakopala u vrtu. Ovaj trojac je priznao krivnju, a na kraju su ipak osuđeni na blage kazne.
Proces je vraćen na početak, a nekoć ‘krunski svjedok’ Barišić okrenuo je ploču, kao i Jurak i Pavošević, te su svi na početku novog suđenja za Fimi mediju izjavili da se ne osjećaju krivima.
Priča za sebe je pak Robert Ježić. U procesima protiv Ive Sanadera on je bio ono što kolokvijalno zovemo krunskim svjedokom. ‘Utopio’ je Sanadera u procesu Ina-MOL, posvjedočivši da je pet milijuna eura navodnog mita za Sanadera sjelo na njegov račun. Taj novac Ježić nikada nije vratio. Kao svjedok pojavljuje se i u Fimi mediji, a u aferi HEP-DIOKI optužen je sa Sanaderom.
Nobilo: Fehir je jedini bio pravi krunski svjedok
Zagrebački odvjetnik Anto Nobilo za tportal je kazao kako je njegov nekadašnji klijent Krunoslav Fehir jedini, koliko je javno poznato, bio pravi kunski svjedok. On je 2007. na zahtjev tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića od osumnjičenika stekao status krunskog svjedoka u procesu protiv Branimira Glavaša za ratne zločine u Osijeku 1991., tj. u procesima Selotejp i Garaža.
Fehir je najprije bio zaštićeni svjedok da bi kasnije postao svjedokom bez zaštićenog identiteta i javno progovorio o ratnim zločinima koje je, kako je tvrdio, zapovjedio Branimir Glavaš. Sebe je naveo kao sudionika mučenja i ubojstva osječkih Srba 1991., ali je zbog svojeg statusa krunskog svjedoka dobio tzv. oprosnicu.
Nobilo kaže da je pogrešan žargonski izraz ‘krunski svjedok’. ‘U žargonu krunski znači vrlo važan svjedok optužbe. Kod Fehira je riječ o drugoj stvari. On je postao krunski svjedok temeljem Zakona o Uskoku, po kojem državni odvjetnik nekome tko je utemeljeno sumnjiv daje oprost od počinjenih kaznenih djela. Ako postoji interes, državni odvjetnik može odbaciti kaznenu prijavu i ne pokrenuti postupak, a ta osoba se mora obvezati da će svjedočiti o drugim izvršiteljima. On je faktički suokrivljenik, ali zbog svoje važnosti postaje krunski svjedok’, objašnjava Nobilo.
Za razliku od njega, drugi su se na neki način nagodili s tužiteljstvom, poput Sapunara, te su osuđeni na blaže kazne i postali su svjedoci kao već osuđeni ljudi.
‘U pravilu, krunski svjedok je član zločinačke organizacije koji svjedoči protiv šefa mafije’, dodaje Nobilo i potvrđuje da je dodjeljivanje statusa krunskog svjedoka izuzetno rijetko, piše tportal.hr.
Dijelom je razlog u tome što su suoptuženici odani, što pokazuje činjenica, kaže Nobilo, da nije bilo krunskih svjedoka u suđenju zagrebačkoj zločinačkoj organizaciji. ‘Jedan je počeo svjedočiti pa je njegova osmrtnica izašla u novinama kao prijetnja’, prisjeća se.
Primorac: Hrvatska je mala država, sve se dozna
Odvjetnik Damir Primorac, koji je i nositelj kolegija Kazneno procesno pravo na Sveučilišnom odjelu za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu, također naglašava kako je institut krunskog svjedoka drugačiji od onog što se pod time kolokvijalno smatra.
‘Ako se pojavi krunski svjedok, on onda ne može biti progonjen u odnosu na ono djelo koje je počinio u sastavu zločinačke organizacije. On je ekskulpiran za svoju krivnju jer je postao suradnik pravosuđu’, pojašnjava Primorac za tportal i dodaje da je institut pokajništva nastao u Italiji krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća.
Iako nevoljko govori o konkretnim predmetima, na primjeru Josipa Sapunara objašnjava razliku.
‘On je bio optužen, no rekao je da se želi dogovoriti i izrečena mu je kazna. Dakle on nije krunski svjedok, on je obični svjedok koji je ranije osuđen’, pojašnjava.
Također smatra da se kod nas izuzetno rijetko poseže za institutom krunskog svjedoka. Zašto? ‘Hrvatska je mala država, ljudi su odani jedni drugima i zaključuju da se ne isplati govoriti jer se u konačnici sve sazna’, zaključuje Primorac.
