Peroš: “Tužit ću novinare koji plasiraju neistine u želji da me smijene”, Ricov : “Omalovažavaju me kao čovjeka, biti konobar nije sramota”

“Posljednjih nekoliko dana, u više tiskanih i elektronskih medija, objavljeno je ukupno 14 članaka u kojima je izneseno čitav niz neistina kojima je nanesena velika šteta Narodnom muzeju Zadar i meni kao ravnateljici ove ustanove”, oglasila se priopćenjem Renata Peroš, ravnateljica Narodnog muzeja Zadar.

Njezino priopćenje donosimo u nastavku:

“Ovom prilikom želim naglasiti nekoliko činjenica koje su pojedini novinari zaobišli pišući o Narodnom muzeju Zadar i meni osobno vodeći se željom da se našteti ugledu i časti i da se u javnosti stvori percepcija o Narodnom muzeju Zadar kao ustanovi u kojoj se ne poštuju zakoni i pozitivni propisi RH te meni kao osobi koja provodi samovolju. U želji da me smijene, pojedini novinari izgubili su doticaj sa stvarnošću, izmišljajući informacije, plasirajući neistine kao nepobitne činjenice zaboravljajući pritom na novinarsku etiku, Zakon o medijima, Zakon o pravu na pristup informacijama i, konačno, Kazneni zakon.

David Ricov, po struci komercijalist (SSS) zaposlen je i na poslovima koordinatora Malog arsenala i sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu udovoljava uvjetima, a natječaja nije bilo jer ga nisam bila ni dužna raspisati temeljem čl.6. Kolektivnog ugovora, radi obavljanja poslova koji ne trpe odgađanje. U samo pola godine koliko je otvoren Mali arsenal, posjetilo ga je gotovo 12 tisuća ljudi što predstavlja izvanredni uspjeh. Omalovažavajući Davida Ricova kao konobara, pojedini novinari uvrijedili su stotine časnih i plemenitih građanki i građana Zadra koji rade kao konobarice i konobari. Ja osobno ne vidim ništa sporno u činjenici da je David Ricov konobar. Međutim, David Ricov je i komercijalist, estradni umjetnik, dobitnik Grba gradonačelnika Grada Zadra i konačno – dobar čovjek i dobar radnik.

Ne mogu se oteti dojmu da je posljednjih 14 članaka objavljenih proteklog tjedna rezultat koordinirane akcije nekoliko zadarskih novinara, otprije poznatih po ovakvim „podvizima“. Ja osobno, predmetom sam klevetničkih članaka, novinarskih uradaka u kojima me bez ijednog argumenta vrijeđaju, omalovažavaju, iznose neistine o meni, punih 17 godina. Obzirom da među novinarima u Zadru imam jako dobrih prijatelja, poznanika s kojima profesionalno surađujem dugi niz godina, a uvažavajući specifičnost njihovog posla jer sam svojedobno i sama radila kao novinarka za HTV, Radio Zadar, Slobodnu Dalmaciju i druge medije, nisam pribjegavala kaznenom progonu, privatnim tužbama i sl. Međutim, ovaj put je prijeđena granica dobrog ukusa, novinarske etike i profesionalnosti.
Protiv autora klevetničkih članaka kao i protiv nakladnika medija koji su objavljivali i prenosili sporne članke, podnijela sam jutros tužbe i ovaj put ću ustrajati do kraja. Putem jednog odvjetničkog društva u Zadru sam jutros uputila i demantije/reagiranja na sporne članke kako bi zadarska javnost mogla pročitati/vidjeti i drugu stranu medalje.

Jer, ovdje više nisam bitna samo ja. Ovdje je ugrožen ugled Narodnog muzeja Zadar, kulturne ustanove koja je osnovana daleke 1832. godine, a danas joj je formalni osnivač Zadarska županija. Kolateralne žrtve nezapamćenog medijskog blaćenja su i svi zaposlenici Narodnog muzeja Zadar, članovi Upravnog tj. Muzejskog vijeća, vijećnici Županijske skupštine koji, pr. potvrđuju financijska izvješća itd. Prava istina se mora čuti. Istina potkrijepljena argumentima, a ne proizvoljnim zaključcima autora članaka temeljenim na rekla-kazala pričama.

Istina je da rad Narodnog muzeja Zadar, pa tako i mene kao ravnateljice, kontrolira osnivač odnosno Muzejsko vijeće na čelu s Ivanom Šimunićem i svima njima ovih dana istječe mandat zbog čega su imenovani, a ne SMIJENJENI, kako pišu pojedini novinari, novi članovi na čelu s predsjednikom dr. Zlatkom Begonjom, sveučilišnim profesorom. Narodni muzej Zadar je jedna od rijetkih ustanova u Hrvatskoj koja je uvijek dosada dobivala BEZUVJETNA MIŠLJENJA revizije, a sve odluke koje sam kao ravnateljica donosila do sada, bile su u skladu sa mojim zakonskim ovlaštenjima, statutom ustanove, Zakonom o muzejima i drugim pravnim aktima. Istina je da Narodni muzej Zadar pod mojim ravnanjem u ova dva mandata slovi kao jedna od najuspješnijih kulturnih ustanova u Republici Hrvatskoj, a na nedavno završenim Danima hrvatskog turizma Malom Lošinju, Kneževa palača koju nam je na upravljanje dao Grad Zadar je dobio prestižnu nagradu Hrvatske turističke zajednice kao kulturna turistička destinacija godine!

U nepuna dva mandata, Narodni muzej Zadar dobio je niz javnih priznanja i nagrada za doprinos ugledu i promociji grada Zadra i Zadarske županije:

– nagrada Zadarske županije za postignuća ostvarena u 2011. godini za područje kulture

– nagrada “Namiješeno sunce” u 2013. godini koju dodjeljuje Grad Zadar u suradnji s HGZ Županijskom komorom Zadar, turističkim zajednicama Grada i Županije za izniman doprinos u uspješnom odvijanju turističke sezone.

– godišnja nagrada i grb Grada Zadra za unapređenje muzejske djelatnosti u cilju očuvanja baštine te cjelovitog kulturnog i društvenog razvoja Zadra u 2013. godini.

Dakle, moja je moralna i profesionalna dužnost i obaveza zaštititi ugled ustanove kojom ravnam od 2010. godine, svih njenih zaposlenika čiju bezrezervnu podršku uživam, ali i svih onih koji su uključeni u rad Narodnog muzeja Zadar, a koje se želi prikazati kao nekakve zaštitnike navodno nezakonitih radnji. To, sigurno, neću činiti izmišljenim informacijama, blaćenjima, podmetanjima već činjenicama i rezultatima. Pored prestižnih priznanja i nagrada, Narodni muzej Zadra ima zavidne poslovne rezultate. Primjerice, samo je izložbom „Marc Chagall: S onu stranu boje“ ostvario čistu dobit od pola milijuna kuna, a izložba „Najotrovnije zmije svijeta“ donijele su čistu dobit od gotovo 350 tisuća kuna! Prema tome, iza Narodnog muzeja Zadar stoje dobri rezultati i besprijekorno poslovanje, a nameće se logično pitanje kome to u Zadru ne odgovara da Zadar ima uspješnu kulturnu ustanovu o kojoj u superlativima piše i govori čitava Hrvatska?”

Istovremeno, zaprimili smo i priopćenje od Davida Ricova, koji kaže da je s obzirom na medijske napise proteklih dana u kojima ga se neutemeljeno i sustavno omalovažava kao čovjeka i profesionalca, smatrao shodnim poslati priopćenje:

“Po završetku srednje škole stekao sam zvanje konobara, a naknadno i zvanje komercijalista te sam trenutno zaposlen na mjestu komercijalista i koordinatora poslova Malog arsenala pri Narodnom muzeju Zadar. Nije točno, kako su to neki novinari izvijestili, kako sam ja šef Malog arseanala niti da sam konobar koji vodi Mali arsenal. Pored tekućih poslova, a po nalogu poslodavca, ja sam i koordinator u Malom arsenalu i taj posao obavljam odgovorno i savjesno.

Osim posla u Narodnom muzeju Zadar, ja sam i glazbenik čiji se spotovi prikazuju na televiziji, pjevač koji je održao desetke koncerata samostalno i sa drugim pjevačima diljem Lijepe naše. Dobitnik sam i Grba gradonačelnika Grada Zadra 2016. godine.

Unatoč tome, ponosan sam kako na svoje pjesme i priznanja, tako i na zvanje konobara. Biti konobar nije grijeh niti sramota kako su to neki portali i tiskani mediji dali naslutiti u seriji članaka kojima je za cilj bio diskreditirati me kao osobu, a čime mi je nanesena šteta ugledu i časti. Kroz svoje školovanje više puta sam osvajao vrijedna priznanja i nagrade u polju ugostiteljstva te sam na regionalnom i međunarodnom gastro natjecanju osvajao medalje i već tada ističući se kao uzoran učenik te ostvarajući zavidne uspjehe na različitim natjecanjima promovirao svoj grad i županiju. Nadalje, dovedena je u pitanje moja egzistencija i kao pjevača i kao zaposlenika Narodnog muzeja Zadar jer sam etiketiran kao nekakav nesposobnjaković kojeg treba smijeniti, a putem Interneta pokrenuta je i peticija za mojom smjenom koju, osobno sam se uvjerio, je potpisao netko u moje ime?! Toliko o vjerodostojnosti internetskih peticija, makar ove kojom se poziva, ne znam koga, da me se smijeni.

Posebno daleko išao je jedan lokalni portal koji je izvlačenjem iz konteksta, i pozivajući se na neimenovani izvor, dakle izmišljeni, pokušao uništiti moju obitelj zbog čega sam već podnio privatnu kaznenu tužbu protiv odgovornih osoba. Ne znam čime sam zaslužio ovakav medijski linč, srećom, tek manjeg dijela zadarskih medijskih kuća čiji su se novinari, kao po dogovoru, okomili na mene i moju obitelj.
Smatram da je serija članaka kojom me se blati, vrijeđa i bez argumenata omalovažava, produkt dobro planirane akcije s ciljem da se našteti, ne samo meni i mojoj obitelji, već i ustanovi u kojoj radim. Ovim putem zahvaljujem svim ostalim novinarima, medijskim kućama koje nisu popustile pritiscima pojedinaca i nisu htjeli niti prenositi klevetničke tekstove.”