Sve do ove godine Hrvatska i Slovenija bile su jedine postsocijalističke države s prosječnom bruto plaćom većom od tisuću eura, no posljednjih pet mjeseci pridružile su im se Češka, Poljska i Slovačka.
Te tri zemlje sada imaju prosječnu bruto plaću nešto višu od tisuću eura, kao i Hrvatska, tako da ubuduće hrvatski radnici neće bježati samo na zapad već i prema istoku. Sličan skok istočni su susjedi ostvarili i s minimalnim plaćama koje su nakon 2008. godine u Mađarskoj povećane 51 posto, Češkoj 36 posto, Poljskoj 45 posto, baltičkim zemljama oko 70 posto, u Bugarskoj su udvostručene, a Hrvatska je minimalac povisila samo 14 posto, s 380 na 433 eura.
Slovenski minimalac ove godine iznosi 805 eura, poljski 453 eura, mađarski 412 eura, češki 407 eura, a estonski 470 eura.
Nitko ispod 60 posto
Sindikati su pojačali pritisak na Vladu i poslodavce da prate poteze drugih zemalja i minimalac povise barem na 45% hrvatske prosječne plaće, odnosno sa sadašnjih 3276 na 3620 kuna bruto. Kad se od tog iznosa oduzme 20% mirovinskih doprinosa (724 kune), to bi na ruke bilo 2896 kuna – 275 kuna više nego sada! Ministar rada Marko Pavić trebao bi donijeti konačnu odluku do kraja ovog mjeseca, to više što mu za vratom puše i oporbeni SDP koji traži da se minimalac povisi na 60 posto prosječne plaće, što bi bilo gotovo 4800 kuna bruto.
Upravo je tih 60 posto poželjna granica koju su postavili europski sindikati, koji također pritišću svoje vlade da u zakone ugrade odredbu da nitko ne bi smio zarađivati ispod 60 posto medijalne (srednje) ili 60 posto prosječne plaće. Procjenjuje se da minimalnu plaću prima 30 tisuća do 50 tisuća hrvatskih radnika, a Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, ističe da neto plaću manju od 3500 kuna prima oko 250 tisuća radnika.
– Teško je to nazvati pregovorima. Naš je zahtjev bio da se zakon promijeni kako bi se jasno utvrdilo što je minimalna plaća. U minimum se često uključuju dodaci poput rada vikendom, blagdanima, praznicima, prekovremenog rada i slično, a mi bismo htjeli da se ti dodaci isplate povrh minimalca – objašnjava Novosel.
Plaća se, zapravo, naštimava tako da koliko god radio prekovremeno, radnik ne dobiva na ruke više od 2620 kuna zajamčenog iznosa.
– Nije istina da bi tekstilna i drvoprerađivačka industrija propale da se povisi minimalac. Samo 10 posto najlošijih tekstilnih tvrtki isplaćuje minimalac, mi se prilagođavamo manjoj grupi neuspješnih i nesposobnih tvrtki. To da neki sektori ne bi mogli povećati minimalac je čista floskula poslodavaca kako bi ishodili potpore za sebe – kaže Novosel.
Hrvatska udruga poslodavaca drži da se minimalna plaća treba prvenstveno gledati u sklopu realnog sektora te traži da se primanja u državnim i javnim službama isključe iz prosjeka na osnovi kojeg se izračunava minimalac.
– HUP nije protiv povećanja minimalne plaće, no smatra da je istodobno potrebno iznaći neke mjere za pogođene sektore da im se smanji trošak poslovanja. Poslodavcima se u posljednje vrijeme povećalo nekoliko varijabli koje bitno utječu na trošak njihova poslovanja, a ovo će biti dodatni udar.
Uz ove dodatne namete i dalje se nisu smanjila fiskalna i parafiskalna davanja na koja smo upozoravali prošlih godina. Svako rasterećenje gospodarstva otvorilo bi prostor i za povećanje plaća, a to bi se posebno osjetilo u industrijama kao što su drvna i tekstilna – navodi Nataša Novaković, direktorica za radne odnose i ljudske potencijale HUP-a, javlja Večernji list.
