Sinoćnje olujno nevrijeme srušilo je stablo u Ulici Ruđera Boškovića kod Citadele, jedno od stabala iz drvoreda koji je svojedobno zasmetao našeg bivšeg gradonačelnika Kalmetu. Podsjećamo, drvored platana na spomenutom potezu Kalmeta je htio ukloniti pod izlikom da smeta djeci na putu do škole (dok smetnja prema njegovom sudu nisu bili štekati obližnjih ugostiteljskih objekata), a potvrdu o nužnosti uklanjanja stabala tražio je od Šumarskog fakulteta.
Stručnjaci te zagrebačke institucije trebali su dokazati da su platane nezdrave, opasne i narušene statike zbog čega bi se trebale pod hitno ukloniti. Za izradu studije o stanju šest kritičnih platana grad je Šumarskom fakultetu platio gotovo 67 tisuća kuna, no Kalmeta nije dobio željeno – “šumari” su izdali potvrdu da su stabla platana zdrava (ali neodržavana) te da smiju i trebaju ostati dio gradske vizure. Valja ipak napomenuti kako stablo koje se srušilo na parkirani automobil izgleda nije bilo dio studije, ograničene samo na stabla koja se nalaze direktno na pločniku pored štekata kafića u Ulici Ruđera Boškovića.
Pa opet, Kalmetin nedosanjani san možda je ipak sinoć ostvarila majka priroda koja je ponekog građana navela da posumnja u stručnost “šumara” i povjeruje u neupitnu pronicljivost i mudrost “našeg” Darija. Upravo zato bi se doktor Dukić mogao naći u pomalo škakljivoj situaciji iz koje izlazak neće biti nimalo lagan.
Naime, pad stabla kod Citadele omogućuje mu da slijedi viziju bivšeg gradonačelnika i ukloni što više zelenila iz našega grada te zadovolji one koji su uvijek stajali uz Kalmetu, no s druge strane njegov “rejting” bi mogao opasno pasti kod drugog, većeg dijela građana ako se uhvati sjekire i započne sječu. Drugi scenarij je nekako izvjesniji jer nakon uklanjanja potpuno zdravih fafarikula kod Vruljice, rušenje potencijalno opasnih platana kod Citadele (za koje su se građani borili mjesecima) ne bi bio baš najpopularniji potez ikad.
Mimo spomenutoga, stabla su u Zadru padala i padat će, a da se nikad nikakva veća frka nije digla oko te problematike. Zaključak svakog takvog incidenta bio je kako Nasadi obavljaju dobar posao, ali zbog izvjesnih ograničenja u ljudstvu, financijama i opremi ne stignu sve. Nalazi li se rješenje Dukićevih problema u povećanju izdataka za tu komunalnu tvrtku kako bi ista mogla zaposliti više djelatnika?
Možda rješenja zapravo nema, odnosno, možda je rješenje u “Plenkovićevoj doktrini” – izaći na teren, reći kako je cijeli događaj interesantan i samo medijski zanimljiv, okriviti za sve nevrijeme i ne dizati preveliku frku ako nije potrebno. Prečeg posla ionako ima, a to zna već svaki Zadranin koji je barem jednom zapeo u nekom od prometnih čepova posljednjih mjesec i više dana.
Bilo kako bilo, odluka o načinu na koji će se pristupiti ovome problemu u konačnici leži na vladajućima i gradonačelniku Branku Dukiću, a mi se samo možemo nadati kako će ista biti dobra za naš grad i njegove stanovnike.
