Joj, jako mi fali Hrvatska, sve doma, roditelji, prijatelji, kave… Ritual kave kao što je kod nas ne postoji nigdje, a pogotovo ne tu u Americi. Jako mi je teško živjeti u Miamiju i, općenito, u Americi. Ne sviđaju mi se mentalitet, ljudi i stil života, govori Marcela Marić za 24 sata.
Bolji uvjeti
Prije godinu dana Marcela je na OI-ju u Riju nastupila kao prva hrvatska skakačica u vodu. Danas u Miamiju studira psihologiju.
– Već s 13 godina sam čula da su u Americi sjajni uvjeti za treniranje. Shvatila sam da svi koji odu u SAD jako puno napreduju. Eto, zahvaljujući tamošnjim treninzima izborila sam Igre i postigla osobni rekord po broju bodova – istaknula je naša skakačica u vodu.
Marcela je prvi put stala na dasku s osam godina.
– Prvih pet godina u Zadru nije bilo zatvorenog bazena pa sam trenirala ljeti na Kolovarama na bazenu na moru, što su bili jako loši uvjeti. Zimi bih radila samo gimnastiku. Znala bih putovati u Zagreb na vikend kako bih osjetila kako je skakati u bazen, za razliku od trampolina i strunjače – rekla je Marcela.
Loše američko pivo
U skokovima u vodu nema novca. Ima u Meksiku, gdje se skače s litica. Probala je nešto slično, no u Hrvatskoj.
– Skakala sam sa stijena blizu Kornata. Visina je bila oko 25 metara, a imala sam 14 godina. Bolno? Hvala Bogu, nisam se nikad ozbiljnije ozljedila. Udarila sam rukama 7-8 puta i nogama dosta puta. Najbolniji pad bio je kad sam skakala tri i pol salta naprijed. Skliznula mi je noga i pala sam na bok s tri metra. Imala sam modricu preko cijelog bedra.
Prvu godinu u SAD-u živjela je u studentskom domu. Naravno, prva asocijacija su razuzdani tulumi.
– Ima tuluma stalno, ali su jako, jako loši. Tulumi su u kućama bratstva i Amerikanci jedino što znaju je piti votku u što kraćem vremenu kako bi se što prije i lakši napili do te razine da se dan poslije ne sjećaju ničega. A njihovo pivo je nešto najgore ikad! Ima okus kao da pijete najlošije pivo razvodnjeno vodom.
Bi li se usudila skočiti iz aviona?
– Možda bih i skočila, a bungee jumping sam skočila dva puta na Masleničkome mostu – kaže Zadranka.
Tetovaža na bedru
Kad dođe u Hrvatsku, odmah ide na more. A ondje je čekaju prijatelji, “žicaju” za neki skok.
Pravi li se važna pa ih impresionira nekim skokom?
– Ne volim to raditi te, kad me ljudi pitaju da skočim i nešto pokažem, odbijem. Skačem svaki dan i kad sam na plaži, tad se odmaram.
Na bedru ima istetovirano “Everything happened with a reason”.
– Sve se događa s razlogom. To mi je životni moto i pomaže mi kad se dogodi loše natjecanje. Vjerujem da postoji razlog zašto je Bog odredio da se to mora dogoditi – završila je Marcela.
