Premijerno prikazan potresan dokumentarac o Nori Šitum, curici čija je smrt razotkrila svu trulež društva

Sinoć je u kinu Europa održana premijera dokumentarnog filma “Život od milijun dolara” redatelja Roberta Tomića Zubera. Film je istinita priča o slučaju Nore Šitum i institucijama koje su, najblaže rečeno, ozbiljno zakazale.

Film govori o roditeljima petogodišnje Nore Šitum koji su, nakon što su iscrpili sve medicinske mogućnosti za liječenje njihove kćeri u Hrvatskoj, krenuli u Ameriku kako bi se izborili za njezin život. No film također govori i o truležu sustava koji je dozvolio da se novac prikupljen za njezino liječenje potroši na besraman način, piše Index.hr.

Neuspješna borba za život male Nore

“Nora Šitum ima 5 godina i 8 mjeseci. Ona je jedno posebno i vrlo neobično ljudsko biće. Oni koji je poznaju to će potvrditi. A oni koji je ne znaju… e, pa trebali bi je upoznati!”, pisalo je na početku pisma Norine majke upućenog medijima.

“Njeno malo i bezbrižno djetinjstvo naprasno je prekinuto 1.12.2010. godine kada joj je dijagnosticirana akutna limfoblastična leukemija. Taj dan preokrenuo je naš život naglavačke. Taj dan pretvorio je naš život u pakao. Taj dan počela je naša borba. Borba za život”, pisala je Norina majka, Đana Atanasovska.

Istodobno s njihovim odlaskom, pokrenuta je humanitarna akcija u kojoj su Norini roditelji podigli na noge i ujedinili cijelu Hrvatsku. U samo tjedan dana prikupljeno je gotovo milijun dolara za liječenje malene Nore u SAD-u.

Nakon obavljenih prvih pretraga, Nora je primljena na liječenje. Umjesto dotadašnjih pola milijuna dolara, iz bolnice je stigla obavijest da će liječenje biti nešto skuplje. No Norini roditelji i Nora nisu odustajali. Nora je iz bolničkog kreveta poručila kako je ona ipak strašni lav.

Iz dječje bolnice u Philadelphiji od Norine obitelji stigla je poruka: “NORA FORA strašan lav zahvaljuje vam na molitvama, lijepim željama… i poručuje da je ona ipak strašni lav!!!”, pisalo je na Facebook stranici podrške malenoj Nori, uz objavljenu novu Norinu fotografiju iz bolničkog kreveta.

Nažalost, za Noru je ipak već bilo prekasno. Problemi su počeli tjedan dana nakon dolaska u bolnicu. Nora se osjećala slabo i imala je povišenu temperaturu pa je otkriveno da je “zaradila” trbušni virus koji je harao.

Nakon što se stanje smirilo, 11. ožujka stigla je informacija da se njeno zdravstveno stanje opet pogoršalo. Izgubila je bitku i dva mjeseca nakon dolaska u Ameriku je umrla.

Dječja bolnica u Philadelphiji, u kojoj je malena Nora Šitum pokušavala dobiti priliku za novi život, na svojoj je službenoj Facebook stranici objavila vijest o Norinoj smrti te uputila sućut njenoj obitelji.

Roditelji su se iz SAD-a vratili u Hrvatsku, a utjehu su pokušali naći u činjenici da preostalim novcem mogu pomoći drugoj bolesnoj djeci. Nora u svojoj borbi nije uspjela, ali ono što je pokrenula jest nada za drugu djecu. Upravo zbog nje, udruga Hrabro dijete iz Nove Gradiške pokrenula je osnivanje fonda za liječenje rijetkih malignih bolesti.

Novac ostao u udruzi Hrabro dijete

Udruga roditelja djece oboljele i liječene od malignih bolesti Hrabro dijete, preko koje se novac sakupljao za liječenje male Nore, nije odgovorila na ponovljene upite Norinih roditelja o tome koliko je novca preostalo. Odgovori koje su roditelji dobivali bili su neprecizni i različiti.

Bio je to početak četverogodišnje borbe Norinih roditelja u pokušaju otkrivanja što se dogodilo s prikupljenim sredstvima za liječenje njihove kćeri. Pritom su prošli pravni i medijski pakao pokušavajući doći do novca i preusmjeriti ga pomaganju djece oboljele od malignih bolesti i njihovim obiteljima.

Priča o bolesti, ali i pohlepi

Film “Život od milijun dolara” opisao je priču o bolesti i pohlepi. Robert Tomić Zuber na filmu je radio pune 4,5 godine, a počeo ga je snimati kad je pokrenuta humanitarna akcija. U 78 minuta trajanja filma, on daje svoje viđenje cjelokupne situacije, od prikupljanja do trošenja novca.

“Prvo smo krenuli s pričom koja se ticala same Nore i svega onog što su roditelji pokrenuli kako bi prikupili sredstva da ode na liječenje u SAD. Kad je Nora umrla, mislio sam kako tu nemamo dalje što snimati, no u međuvremenu smo Norini roditelji Đana, Ivica i ja postali prijatelji. Nakon nekog vremena od Norine smrti, imali su ideju prikupljenim novcem napraviti nešto poput Ronald McDonald zaklade. Htjeli su u jedan prostor staviti roditelje, psihologe i stručnjake koji bi pomogli roditeljima da se snađu u toj teškoj situaciji kad im djeca idu na liječenje”, kazao je Zuber za Index uoči prikazivanja filma na Pula film festivalu ovog ljeta.

“Potom je krenula priča s udrugom Hrabro dijete koja je imala na računu novac prikupljen za Norino liječenje. Oni su stalno mijenjali priču. Prvo su spominjali da se prikupilo 2 pa onda 3, da bi na kraju ispalo da je prikupljeno 4 milijuna kuna. Stari novinarski instinkt mi je rekao da tu nešto smrdi. Potom sam predložio Šitumima da nastavim pratiti proces”, dodao je Robert Zuber.

Institucije nisu poduzele baš ništa

Večeras premijerno prikazani film je njegova verzija viđenja cijelog slučaja, a tijekom snimanja je pokušavao izazvati svoju subjektivnost kako bi vidio ima li ona temelja ili ne. Cilj mu je bio, kako je rekao, da gledateljima ne nameće svoj sud te da im ostavi da sami odluče i donesu zaključak o slučaju.

Proces istraživanja nije mu bio lagan, teško je bilo doći do dokumenata, a na kraju je imao pomoć od Đane i Ivice koji su bili dio parničnog postupka pa su samim time imali uvid u dokumente. Napominje da je posebno zanimljivo to da je velik dio dokumenata vezan uz trošenje novca bio dostupan institucijama, koje pak nisu ništa poduzele da istraže nezakonite radnje, piše Index.hr.

Zaprepastila ga inertnost sustava u nadzoru nad novcem

“Ipak se radi o javnom novcu kojeg su prikupljali građani ove zemlje, a i šire. No zaprepastila me inertnost sustava da sudjeluje u monitoringu ovog novca, ta nebriga mi je frapantna”, zaključuje Zuber.

Kazao je i kako ovim filmom nisu htjeli davati odgovore i rješenja u ovom slučaju jer, napominje, nisu arbitri koji će o tome odlučiti. S druge strane, nada se kako će film potaknuti neke promjene kako više nijedan roditelji ne bi morao prolaziti kroz ovo što su prošli Norini roditelji. Najteže od svega bilo mu je odrediti granicu u kojoj neće dublje ulaziti u život roditelja i opteretiti ih filmom.