Dana 8. rujna 1943. službeno je obznanjeno da je Kraljevina Italija kapitulirala u Drugom svjetskom ratu. U to su se vrijeme britanske i ostale savezničke trupe već iskrcavale u južnoj Italiji i pripremale se za prodor prema sjeveru.
Italija je prije bila saveznik Hitlerove Njemačke, no nakon pada Mussolinijeve fašističke vlade bilo je samo pitanje vremena kad će se Talijani odreći Hitlera. Situacija je bila osjetljiva, jer su Nijemci imali plan da vojskom zauzmu Italiju u slučaju da ona promijeni stranu. Na čelu Italije nakon pada Mussolinija bili su maršal Pietro Badoglio kao premijer, te kralj Viktor Emanuel III. kao monarh.
Badoglio je pristao na predaju Saveznicima jer mu je general Eisenhower zaprijetio napadom 500 bombardera na Rim. No Badoglio u strahu nije obavijestio o tome Hitlera, nego su on i kralj spakirali kovčege i odmah sljedećeg dana pobjegli iz Rima na sam jug Italije – u grad Brindisi na peti talijanske čizme.
Talijanski su građani bili zbunjeni, jer više nisu znali na čijoj su strani. Nijemci su reagirali brzo i zauzeli veliki dio Italije, uključujući Rim. Saveznici će u sljedećim mjesecima morati voditi krvave borbe da potisnu njemačku vojsku iz Italije. Istovremeno će se Talijani podijeliti na dvije struje – dio njih prisupit će obnovljenoj talijanskoj vojski ili partizanima na strani Saveznika, a drugi će se boriti za Talijansku Socijalnu Republiku, Mussolinijevu novu državu u sjevernoj Italiji.
Nakon proglašenja talijanske kapitulacije, Ante Pavelić je proglasio pridruživanje Dalmacije Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Time su poništeni nepopularni Rimski ugovori kojima je Pavelić Dalmaciju bio prepustio Italiji 1941. godine. U stvarnosti su glavnu riječ u upravljanju Dalmacijom imali Nijemci, a dio njenog teritorija kontrolirali su Titovi partizani, piše Povijest.hr
