Izložba VJETAR MEDITERANA – Jadranske tradicijske barke izbor je iz bogatog opusa Luciana Kebera, a prikazuje osamnaest jadranskih tradicijskih barki u umanjenome mjerilu 1:10 i hipotetsku studiju liburne, jednog od najpoznatijih brodova rimske ratne flote, podrijetlom s istočnojadranskog liburnskog prostora.
Makete brodova sadrže sve pojedinosti svog uzora, do najsitnijih detalja. Izrada maketa dugotrajan je proces, a nerijetko su pripreme vrlo obimne i zahtjevne, pogotovo u slučaju kvalitetnih rekonstrukcija koje često postaju muzejskim izlošcima.
Izrada maketa obrt je i umjetnost. Inspiriran i zanesen, maketar ulazi u dušu djela, proučava ga i analizira. On je tumač i graditelj koji često intuitivno razotkriva ‘osobnosti’ broda kojeg reproducira.
Makete su rijetko rezultat sterilnog pristupa i dosljedne preciznosti. One su najčešće odraz autorove duhovnosti, produkt njegove ushićenosti i zanosa, ali i znanstveno-istraživački zapis koji nam pomaže očuvati za budućnost vrijednu baštinu drvene brodogradnje.
LUCIANO KEBER rođen je 1960. godine u Rijeci. Od djetinjstva druguje s morem, brodovima i plovidbom. Završio je Pomorsku školu u Bakru, a danas je djelatnik bakarske Lučke kapetanije. Brodove u umanjenome mjerilu počeo je izrađivati još u ranoj mladosti zahvaljujući očevoj pomoći. Svoju aktivnost nastavio je u osnovnoj školi, a kasnije u modelarskom klubu, najčešće samostalno učeći od okoline.
Do danas je ostvario tridesetak autorskih izložbi u Rijeci, Zagrebu, Bakru, Murteru, Mošćenicama, Zadru i Ljubljani, te sudjelovao u mnogim kolektivnim izložbama i natjecanjima na domaćoj i međunarodnoj razini. Brojne je izložbe organizirao kao voditelj riječkih brodomaketara, a 1995. inicirao je državno prvenstvo po međunarodnim pravilima, u suradnji i uz potporu Centra tehničke kulture Rijeka. Od 1997. međunarodni je sudac za brodomaketarstvo. Do 2004. godine obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog saveza brodomaketara.
Osmislio je didaktički program za osnovnoškolsku djecu za izradu drvenih barki u umanjenome mjerilu, registriran kod Hrvatskog zavoda za patente, te održao tečajeve u Zagrebu, Rijeci, Bakru i Betini. Posljednjih dvadesetak godina zanima se za rekonstruktivno radioupravljivo brodomaketarstvo i u tom je razdoblju istražio, realizirao i prezentirao petnaestak modela (tipova) tradicionalnih barki i jedrenjaka, promovirajući jadransku drvenu brodogradnju i hrvatsko pomorstvo. Rezultati njegovih istraživanja objedinjeni su u tri publikacije: Tradicionalne brodice hrvatskog Jadrana (dvojezično hrvatski i engleski) u izdanju Tehničkog Muzeja u Zagrebu (2002.; 2. izdanje 2013.), Priručnik za izradu makete trabakula u izdanju Centra tehničke kulture Rijeka (2003.) te Tradicionalne barke Jadrana u izdanju Zambelli Rijeka (2011.).
Suradnik je Hrvatskog povijesnog i pomorskog muzeja u Rijeci, Tehničkog muzeja u Zagrebu, Konzervatorskog odjela u Puli i Sveučilišta u Zadru te osnivač udruge Architectura Navalis Adriatica. Na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci suradnik je na kolegiju Povijest pomorstva i navigacije.
