Željko Marušić: “Cesta smrti kraj kraj Vodica najgore je prometno rješenje u novijoj povijesti; Očajnički treba rekonstrukciju!”

Kako bi se spriječili budući neprocjenjivo štetni prometni promašaji, treba ispitati kronologiju i provedbu izabranih pogrešnih rješenja, sankcionirati odgovorne te spriječiti da ubuduće rade u osmišljavanju i izvedbi prometnih projekata, piše za Dnevno.hr prometni stručnjak Željko Marušić.

Jedno od najgorih prometnih rješenja u novijoj hrvatskoj povijesti je Vodička obilaznica. Potpunom neusklađenošću s prometnim okruženjem, prometnom kulturom i stanjem prometnog nadzora, pogibeljno je opasna.

Stravičan niz tragičnih prometnih nesreća, koji je počeo u lipnju, posljednju je fazu  imao jučer, kad je u stravičnom frontalnom sudaru novog Mercedes-Benza C-klase i dvije generacije starijeg Mercedes-Benza E-klase smrtno stradala jedna osoba, a pet ih je ozlijeđeno.

Opravdanja kako je za sve kriv ljudski faktor, a ne cesta, premda je u svakoj nesreći krivnja i na vozačima koji vožnju nisu prilagodili uvjetima, površno je, nestručno i krajnje neodgovorno. Usto, prometno rješenje koje bi odgovaralo u zaleđu Helsinkija opasno je primijeniti u zaleđu Vodica. Evo dva slikovita objašnjenja:

Prvo, zamislite da se na balkonima nebodera ne postavljaju ograde, nego samo crte koja označava rub i vidljive oznake “Ne približavajte se rubu, opasnost pada”. Jasno je da bi oni koji bi stradali bili i krivi, jer ponašanje nisu prilagodili uvjetima na balkonu. No glavna bi krivnja bila na onima koji su izveli i osmislili takvo površno i nedostatno rješenje zaštite od pada s balkona.

Drugo, zamislite da se mjere zaštite kupača od napada morskih pasa, koje se primjenjuju na našim plažama (samo su formalnost), počnu primjenjivati na južnoafričkim ili australskim. Koliko bi kupača završilo u raljama bijelih psina?

Veliki stupanj oštećenja vozila ukazuje da je pijani vozač novog Mercedes-Benza C-klase (W205, predstavljen 2015.), zadarskih registarskih oznaka, udario u klasu veći, ali dvije generacije stariji Mercedes-Benz E-klase (W211 koji se proizvodio od 2002. do 2009.), brzinom oko 100 km/h.

Premda se zlosretni vozač zagrebačkog Mercedesa nalazio u vozilu konstruiranom početkom 2000-ih, budući da je to tada bio sami vrh automobilske sigurnosti te da je i po današnjim standardima riječ o vrlo sigurnom autu u kojem “nije lako poginuti”, tragičnosti ishoda kumovala je i činjenica da okruženje križanja Vodičke obilaznice i lokalnog odvojka nema zaštitne ograde prema opasnim jarcima oko ceste.

U nekontroliranom spinu nakon sraza s jurećim zadarskim Mercedesom, zagrebački je izletio s ceste, zabio u kameni jarak i nasadio na njega.

Posljedica je to sekundarne manjkavosti prometnice, bez osnovnih značajki pasivne sigurnosti. No, ovdje je riječ o temeljnom propustu, u aktivnoj sigurnosti prometnice, koja je trebala osigurati da do nesreće ne dođe.

Glavni “krimen” Vodičke obilaznice, koji ukazuje na nestručnost i veliku neodgovornost u projektiranju je izvedba s klasičnim raskrižjima, semaforiziranim i nesemaforiziranim, poput konkretnog, umjesto s kružnim tokovima. Nažalost, u osmišljavanje i potporu ovog opasnog, promašenog rješenja bila je uključena i resorna znanstvena institucija, povećavajući magnitudu problema.

A stručno povjerenstvo koje ga je, nakon niza tragičnih nesreća, temeljem odluke Ministarstva prometa, trebalo ocijeniti, bilo je u sukobu interesa. Naime, među njegovim je članovima bilo i onih koji su bili uključeni u njegovu izvedbu i realizaciju.

Osnovni je problem što sva raskrižja na Vodičkoj obilaznici, uključujući konkretno, nisu izvedena kao kružna čvorišta (tokovi). Razlog je, navodno, bila ocjena propusne moći, koja, prvo, nije i ne smije biti nadređena sigurnosti (!) i drugo, izvedena je površno, nestručno i gotovo tendenciozno.

Naime, kružni tokovi, umjesto raskrižja, praktički potpuno uklanjaju rizike tragičnog ishoda kakav se jučer desio. Usto smiruju promet (smanjuju brzine) u međudionicama, jer vozači znaju da se na njima trebaju gotovo zaustaviti. Istodobno, izvedbom i signalizacijom pružaju dovoljno mogućnosti za osiguranje potrebne propusne moći.

Da smo napravili kružne tokove, a postojali su svi nužni preduvjeti, od financijskih (velika sredstva EU-a) i do gotovo idealnih lokacijskih, do činjenice da se sve radilo “iz nule”,  prometno bi rješenje bilo sigurno samo po sebi, znatno bi se uštedjelo na troškovima nadzora prometa, koji gotovo ne bi bio potreban, a nemjerljivo na izravnim i neizravnim posljedicama teških i tragičnih nesreća.

Ovako, napravili smo pogibeljno opasno rješenje, koje u najboljem slučaju možemo staviti u status “teške bolesti u remisiji, koja uvijek može buknuti” te nije upitno hoće li se dogoditi sljedeće tragične nesreće, pitanje je samo kada.

Usto, moramo znatno povećati ulaganja u nadzor, od dodatne signalizacije i uspornika do trošenja resursa prometne policije, koja zbog toga ne može biti na drugim, objektivno potrebnijim mjestima.

Zbog toga i bez obzira na golemu štetu, ovo pogrešno i opasno prometno rješenje treba presjeći!

Treba imenovati stručni tim (nikako povjerenstvo!) neovisan o kompromitiranim državnim i znanstvenim institucijama, koji bi, temeljem najboljih usporedivih prometnih rješenja u svijetu, trebao osmisliti projekt potpune rekonstrukcije.

Odmah treba uvesti mjere smirivanja prometa, s dodatnom horizontalnom i vertikalnom signalizacijom, radarskim kamerama za mjerenje brzine (koje će se nakon rekonstrukcije izmjestiti) i stupnjevitim vibracijskim uspornicima pred sva raskrižja, u glavnim i poprečnom smjeru.

Vodičku obilaznicu treba zatvoriti 1. listopada 2017. te započeti rekonstrukciju na temeljima kružnih raskrižja.

Ako to ne napravimo, i dalje ćemo plaćati danak u krvi.

Istodobno, nužno je čim prije napraviti i kružni tok na pogibeljnom raskrižju ceste Stankovci – Šibenski most sa spojnicom A1 i Jadranske magistrale, u gospodarskoj zoni Stankovci.

Rizike tragičnih nesreća na tom raskrižju povećava činjenica da spojnica s autoceste nema prvenstvo prolaza (što je nelogično i opasno), premda nosi više od 80 posto prometa tog čvorišta, a vozači logično očekuju da su na cesti s prvenstvom prolaza.

Kako bi se spriječili budući neprocjenjivo štetni prometni promašaji, treba ispitati  kronologiju i provedbu izabranih pogrešnih rješenja, sankcionirati odgovorne te spriječiti da ubuduće rade u osmišljavanju i izvedbi prometnih projekata.