Radnici istočne EU nisu dovoljno plaćeni, a najveći pad zabilježen je u Hrvatskoj!
Nastavlja se zaostajanje plaća radnika u istočnim zemljama Europske unije. Oni sada zarađuju dvostruko manje od prosječne plaće radnika u zapadnim članicama EU-a, koje su Uniji pristupile prije 2004. Najdramatičniji pad plaća bilježi Hrvatska čiji je udio s 43 pao na 37 posto prosjeka zapadne Europe, pokazuje danas objavljeno istraživanje Europskog sindikalnog instituta (ETUI).
Radnici u deset istočnih država članica Europske unije zarađuju od 42 posto plaća na zapadu (u Estoniji), do manje od 18 posto (u Bugarskoj). Samo u Sloveniji radnici zarađuju više od polovice, gdje plaće iznose oko 60 posto prosjeka EU 15, piše na stranicama SSSH.
Razlika u plaćama između istoka i zapada EU smanjivala se krajem devedesetih i dobrim dijelom idućeg desetljeća, no napredak je zaustavljen ekonomskom krizom 2008. U šest od 11 istočnih država članica razlike u plaćama povećale su se od 2008. do 2016. Najdramatičniji pad zabilježen je u Hrvatskoj gdje su plaće pale s 43 na 37 posto prosjeka zapadne Europe. Razlika odnosno pad plaća zabilježen je i u Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Češkoj i Sloveniji.
Konfederalna tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC) Esther Lynch upozorava kako su razlike u plaćama između istoka i zapada EU šokantno velike i kako su rezultat izrabljivanja radnika i slabosti socijalnog dijaloga.
– Za vrijeme krize, na istoku Europske unije zamrzavanja i snižavanja plaća bila su raširenija, a povećanja plaća manja jer su se poslodavci mogli lakše s time provući. Naravno, razlike u produktivnosti i troškovima života znače da plaće neće biti iste, no to ne objašnjava tako velike razlike u plaćama.
Radnici u istočnoj EU trebaju povećanje plaća veće od inflacije i rasta produktivnosti kako bi se nadoknadilo prijašnje izrabljivanje. EU i nacionalne vlade trebale bi poticati kolektivno pregovaranje i snažne sindikate i organizacije poslodavaca. Multinacionalne kompanije na istoku EU-a trebaju isplaćivati pravedne plaće te poštivati pravo svojih radnika na kolektivno pregovaranje. Mnoge od tih kompanija jako su dobre kad je riječ o poštivanju sindikalnih prava u svojim matičnim zemljama, ali to nije slučaj kada dođu na istok EU-a. Potrebno je i povećanje minimalnih plaća kako bi se osigurao prag dostojanstva i općenito potakao rast plaća.
ETUC zahtijeva povećanje minimalne plaće na barem 60 posto medijana te njeno podizanje na plaću od koje se može pristojno živjeti. I SSSH traži podizanje minimalne plaće na 50 posto prosječne mjesečne bruto plaće, ali i redefiniranje pojma minimalne plaće bez zakonski utvrđenih dodataka te, općenito, rast plaća kako bi se podigao životni standard građana i podigla njihova kupovna moć, što će utjecati na daljnji ekonomski rast.
– Ako poslodavci i Vlada hitno ne prihvate naše zahtjeve za povećanjem minimalne plaće i plaća općenito, Hrvatskoj prijeti ozbiljan rizik da ostane zalijepljena na europskom dnu s niskim plaćama, a da na europskom vrhu budemo samo po brojkama o iseljavanju. I dok slušamo o turističkim rekordima, rastu BDP-a, ne možemo više prihvatiti tvrdnje kako još nije došlo vrijeme za rast plaća i oporavak radnika. Sadašnje stanje je neodrživo ekonomski, socijalno i moralno. Ako se hitno ne poduzmu odgovarajući koraci, mi smo odlučni u poduzimanju industrijskih i drugih akcija. Vrijeme je da se stane na kraj izrabljivanju radnika!, upozorava predsjednik SSSH Mladen Novosel.
Autor istraživanja koje je proveo Europski sindikalni institut je Bela Galgoczi, a objavljeno je u časopisu „Social Europe“.