Grad Zadar, MO Mali Iž, MO Mali Iž – Porovac i Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra organiziraju svečani skup povodom jubilarne 75. obljetnice Maloiškog ustanka koji će se održati 26. srpnja 2017. godine u 10 sati na Malom Ižu, uvala Knež.
Svečanost je posvećana sveopćem ustanku žitelja Malog Iža i zadarskih otoka protiv fašističkog okupatora, kao pvijesni događaj iz NOB-e hrvatskog naroda, održava se pod pokroviteljstvom Predsjednice RH Kolinde Grabar- Kitarović
Polazak broda HRM ,,Cetina” za Mali Iž 26. srpnja 2017. godine, u 8,00 sati s Liburnske obale vez 1-3 (ispred Lučke kapetanije Zadar).
Riječ organizatora o ustanku:
Stanovništvo Malog Iža, na otoku Ižu, obilježava ove godine (2017) sedamdesetpetu obljetnicu povijesnog događaja za kojeg je u domaćoj i stranoj povijesnoj nauci prihvaćen i ustaljen naziv Maloiški Ustanak 26. srpnja 1942.godine.
Taj iznimno važan događaj kao i cjelokupni doprinos Maloižana Narodnooslobodilačkoj borbi od 1941-1945 godine utkani su u vjekovnu borbu hrvatskog naroda za svoju opstojnost, slobodu i bolji život.
Poznato je da je u travnju 1941. god. kapitulirala stara Jugoslavija, te da je i otok Iž okupirala fašistička talijanska vojska. Nakon toga slijedilo je tragično razdoblje za hrvatsko stanovništvo ne samo otoka Iža, već cjelokupnog područja hrvatskih otoka i obale. Međutim , ni u teškim okupacijskim uvjetima narod nije priznao talijansku vlast ni fašizam. Nije priznao ni sramnu prodaju tzv. Poglavnika NDH Ante Pavelića kojom je gotovo cijelo hrvatsko jadransko područje s preko 800000 stanovnika predao tuđinu na milost i nemilost. I tako okupiran , prodan i ostavljen od svih političara , narod je prihvatio poziv Komunističke partije Hrvatske , koja je od samog početka imala u svom programu oslobođenje svih hrvatskih krajeva koji su otuđeni Rapalskim ugovorom 1920. godine i Rimskim ugovorom 1941 . god. Hrvatski narod digao se je na ustanak 1941. za oslobođenje svoje zemlje od okupatora. Pozivu na ustanak masovno se je odazvalo stanovništvo Malog Iža i svih zadarskih otoka.
Neposredni povod za ustanak u ovom ribarskom mjestu bio je pokušaj talijanskih vlasti da iz mjesta odvezu rekvirirano maslinovo ulje. Međutim da ne bi dospjelo u ruke Talijanima , mještani su dio ulja odnijeli, a ostatak su prolili u more. Kada su Talijani došli u mjesto i nisu našli ulje, krenuli su u odmazdu. Naredili su da se da se svo stanovništvo okupi u uvali Knež iz koje je i odneseno ulje. Izvršili su prozivku i izdvojili 81-og mlađeg muškarca. Ukrcali su ih na motorni brod „Sofija“ i otplovili prema Velom Ižu s namjerom da ih odvedu u zarobljeništvo, a da mještanima utjeraju strah i učine ih pokornim. U tom računu okupator se prevario i neočekivano doživio poraz. Kada su, naime, bili na pola puta između Malog i Velog Iža, Šime Lukin( tada rukovodilac organizacije KPH na Malom Ižu) po već dogovorenom pred ukrcaj na brod Sofiju, pozvao je prisutne da razoružaju fašiste nakon čega je uslijedila borba između golorukih moliških mladića i naoružanih talijanskih karabinjera. Brod se zaljuljao pa su neki pali u more .Na brodu je poginuo mještanin Ljubo Lovrin a Ive Lovrin je teško ranjen i kasnije zvjerski ubijen na Dugom Otoku. Lakše su ranjeni Šime Lukin, Augustin Gaćina, Luka Lukin i Šime Jelić. Četiri karabinjera su poginula, dvojica su ranjena, a dvojica su uspjela pobjeći plivajući do kopna.
Nakon uspješnog savladavanja talijanskih karabinjera na brodu Sofija ustalo je cjelokupno stanovništvo Malog Iža protiv okupatora. Svi su htjeli otići na Dugi Otok , Gdje su već tada postojale organizirane partizanske baze.
Ustanak u Malom Ižu bio je težak udarac talijanskom okupatoru. Nadležni organi pisali su panične izvještaje i o tome , obavještavali sve nadležne do ministarstava u Rimu. Po ustaljenoj praksi okupatori su nemilosrdno provodili nad nepokorenim narodom u cijeloj Dalmaciji teške zločine. Odmah nakon Ustanka fašističke vlasti strijeljali su na mjesnom groblju u Velom Ižu sedmoricu Beližana koji su sudjelovali u prevoženju Maloiških ustanika na Dugi Otok. Taj zločin izvršen je javno pred rodbinom i mještanima.
Okupatoru nije ni to bilo dosta , već je nastavio s novim zločinima.
Dana 28. srpnja 1942. god. U Mali Iž su stigli fašisti i pripadnici zloglasne protukomunističke policije(MVAC).Koju su sačinjavali četnici hrvati i srbi. Opljačkali su sve što su našli u napuštenim kućama, hranu , rublje , novac i stoku. U noći 5.i 6. lipnja 1943. u Mali Iž upalo je 200 talijanskih vojnika predvođenih fašistom zloglasnim kapetanom Melochijem, mjesto je ponovo opljačkano, zapaljene su 72. kuće i 7 gospodarskih zgrada. Taj zloglasni fašista kapetan tada je osobno ustrijelio djevojku Milu Toman samo radi toga jer ga je pitala zašto to rede.?
Ustanak Maloižana 26. srpnja 1942. godine jedinstven je događaj ne samo u Zadarskom, već i na širem području u toku narodnooslobodilačkog rata. Masovni ustanak i napad na naoružane karabinjere na brodu „SOFIJA“ od golorukih Maloižana prva je značajna oružana akcija protiv okupatora na zadarskim otocima i prva partizanska akcija na našem moru, ne računajući neke ranije oružane akcije koje su izvršene s obale na neprijateljske brodove. To je bio podvig kad se ima u vidu da se sve odigralo na brodu i otoku u neposrednoj blizini jakog okupatorskog uporišta Zadra. U nemogućnosti da se odmah prebace na kopno i uključe u partizanske jedinice. Maloiški ustanici su se prebacili na Dugi Otok i na njemu se kretali izvan naselja da bi ostali neprimijećeni. Slabo naoružani i to sa svega 9 pušaka, 2 pištolja i 9 ručnih bombi nisu smjeli stupiti u otvorenu borbu s neprijateljima. Talijanske okupacijske vlasti blokirale su cijeli Dugi Otok . U očekivanju racije 265 ustanika , bili su spremni odmah se prebaciti na kopno i uključe u partizanske jedinice. Odolijevajući blokadi velikog broja fašističkih vojnika , koja je trajala oko 40 dana , ustanici su živjeli u teškim uvjetima na ograničenom prostoru, bez hrane i vode. To su mogli izdržati samo ljudi velike hrabrosti , izdržljivosti i jasnog cilja. Početkom rujna 1942 godine ,uspjeli su se prebaciti na kopno u konvoju od 13 ribarskih brodica. U narodnooslobodilačkoj borbi hrvatskog naroda protiv fašističke okupacije bio je to prvi u ratu partizanski konvoj na Jadranskom moru.
Ustanak na Malom Ižu snažno je odjeknuo ne samo među stanovništvom zadarskih otoka, već i na čitavom priobalnom pojasu sjeverne Dalmacije pa i šire.
Pored zastrašujućih represalija koje je fašistički okupator izvršio na Malom Ižu, strijeljanjem sedmorice Maloižana na Dugom Otoku u toku racije i Veloižana u Velom Ižu, te pored niza drugih represivnih mjera nad stanovništvom, ustanak je pozitivno djelovao na daljnji razvoj i jačanje narodnooslobodilačkog pokreta na zadarskom području.
Mali Iž ima istaknuto mjesto u narodnooslobodilačkoj borbi hrvatskog naroda, ne samo po jedinstvenom i hrabrom podvigu njegovih stanovnika 26. srpnja 1942. god. nego i po velikom broju aktivnih boraca u NOB-i , po velikim ljudskim i materijalnim žrtvama danim za slobodu domovine.
Od 1287 stanovnika Malog Iža , u NOB-i sudjelovalo je njih 415, a od toga je146 žena. Poginulih i žrtava fašističkog terora ukupno je 204 od čega su 172 poginula u borbi, 30 su žrtve fašističkog terora. U bitkama na Sutjesci poginulo je 65 Maloižana- boraca proslavljene Druge dalmatinske brigade u kojoj su Maloižani imali svoj Maloiški bataljon.
U koncentracijskim logorima ( na Molatu, Ošljaku i u Italiji) i zatvorima bila su 483 mještana. Na Sutjesci kod Tjentišta poginula je 13.lipnja 1943. godine i djevojčica Asja Petričić( rođena u Malom Ižu 1932.godine) sa svojom majkom Rajkom, bolničarkom pri Centralnoj bolnici.
Ustanak u Malom Ižu 26. srpnja 1942.godine predstavlja primjer hrabrosti i požrtvovanja stanovnika jednog malog ribarskog mjesta kako se brani svoja opstojnost, kako se bori za svoju slobodu. To je primjer koji zavređuje vječni spomen, koji nadahnjuje u sadašnjosti i koji će nadahnjivati i u budućnosti hrvatsko stanovništvo, ne samo otoka i priobalja, u svakom eventualnom pokušaju porobljavanja i otuđivanja bilo od koga to došlo.